Marketing
(Day o) nedjelja, 19.7.2009
Sunano jutro docekuje iscrpljenih svjetskih putnika. Putujem prema dogovorenom skupljalitu, Hrvatska Matica iseljenika, mjesto gdje e se u trenutku tako velika Zemljina kugla pretvoriti u ping pong lopticuvodi me pozitivna energija, diskretan osmjeh na licu nadopunjen s pjesmom easy like Sunday morning
Od jedan put ujem i prvo Dobro jutro, sa naglaenim R i iskrivljenim akcentom, neki avangardni hrvatski. Stiem na Hello, guten tagoni me pozdravljaju, ja im uzvracam, dobar den, znajui kako cemo narednih 20-tak dana slagati istu sagalicu.
Shvaam da to nije san, ja sam jedan od njih, putnik. Uz prigodan govor dobrodolice, poneto hrane i pia umorna lica sa pomalo stameljivim osmjehom kreu u novu avanturu(Sretan put, vidimo se u Koprivnicu, izgovori ona!!)
Simpatian znojavi debelko sa brkovima i raspetljanom kouljom iji "GPS system" funkcionira na emu: di skrenuti, jo kolko dugo, jel mozemo proi autobusom vozi nas do Jagnjedovec, mjesto koje u nekom rijeniku bi bilo opisano kao: - mjesto koje se treba izmisliti. I eto nas ovdje.
Doekuju nas upravo oni koji su to izmislili, nai domaini sa iskrenim osmjehom, puno ljubavi. Welcome or Dobro doli poeljeli su nam u Sun Villigu.
Dojueranji urban ivot zamijenjen je sa ruralnim, gdje te umjesto zvukova auta, tramvaja i cepelina, probudi pijetao, gdje umjesto GeModificiranu hranu pojede ovu domau - jednostavno ini me sretnim, vraa mi ve pomalo zaboravljeno uivanje u ivotu. Sad netko kae, ja bi rae u grad, biti urban i kulturan nego na "seljak", a jo na to e dodati da je ipak lijepe biti na moru al o tome u samo rei: sve je to subjektivni doivljaj objektivne stvarnosti (M.S) ili stvar okusa.
Dok piem ovo, (slobodno nazovite kako god hoete), motaju mi se rijeci jedne pjesme koja kae: you're yonung and life is long, and there is time to kill today", (dobro ste pretpostavili, radi se o Pink Floydu). Ubijali smo vrijem laganom etnjom Koprivnicom, posjet nove gimnazije koja je, koliko me pamenje slui meu najboljih, ako ne i najbolja u Hrvatskoj. Mogu vam je opisati, podsjea me na film Prison Break, ne obraajui panju na svu onu tehnologiju 21st. unutra, a kad bi joj mogao dati ime nazvao bi je "Dom kapitalistike omladine", shvatili vi to kao kompliment ili uvredu.
Pokuavam biti to krai, ali sve vie sam motiviran i neprestano me bombardiraju misli, tako da spomenit u jo ovo za kraj. Morali smo pronai vremena i za Kulturno uzdizanje. Prisustvovali smo na izlobe Karena Oremua -Deconstruction/Reconstruction , ije otvaranje je bilo puno emocija i poneto zaboravljenih misli.
Odluio sam, neu duiti vie. Boca na stolu odvraa mi panju, tako da je moram to prije isprazniti kako bi nastavio tamo gdje sam stao. Do tada...
(i.c) (i poneto ironije)
Post je objavljen 22.07.2009. u 21:50 sati.