Neu o vruim temama. Diljem elektronskih bespua a i ire ve ima toliko miljenja, rasprava i svaa da ne moram i ja skakat s tog istog mosta, mogla bi past na nekog. Guva je dolje ve.
Tema nije vrua nego se lagano podgrijava od kad znam za sebe a ini se i parsto godina due. Navla se spominje, okrzava, bezbrino postavi dio kolokvijalnog govora...otprilike kao rijei "pao sam u depru". Iako je depresija kliniko stanje koje se dokazano moe rijeiti ili bar poboljati terapijom i medikamentima.
Priam tako danas za rukom s frendicom iz osnovne, koja je odvjetnica. Jedna od rijetkih koja je jo tih davnih dana znala koji e fakultet upisati i ime e se baviti za svoga radnog vijeka.
Kae, ovih dana morala je posjetiti Ministarsvo zdravstva kao dio svojeg posla, po nekoj proceduri joj treba njihovo miljenje (potpis nadlene osobe). Ostavila papire, rekoe joj da e dobiti papire za par dana. Da raistim odmah, ne radi se o nekoj Dozvoli nego o Miljenju koje formalno mora biti ukljueno u sve ostale papire koje treba sakupiti. To Miljenje je standardna pranca u koju se samo upisuju druga imena i nazivi, i Netko treba provjeriti je li to to, potpisat se i valjda udarit ig. Uvrh glave 10 minuta posla, s jednim odlaskom na wc i toenjem kave s automata u hodniku. Druga stvar, njoj zaista treba taj potpis za nekoliko dana, stoga je ETD zadovoljava.
Nakon "par" dana, zove dotinu osobu kojoj je predala papire telefonom. ovjek se ne javlja. Uope. Nikad. Valjda je stiao telefon da ga ne nervira zvonjava kad se ionako nije imao namjeru javiti. Nikome. Nikada.
Ona je zvala u uredovno vrijeme, dakle vrijeme u kojem on kao prima stranke.
Nije pomoglo ni zvanje preko porte.
Odnio vrag alu, opet ona na noge tamo. S porte joj ne daju unutra. Opet u uredovno vrijeme. S porte ga zovu telefonom. Porti se javlja! Zanimljivo. I sad ona saznaje od njega, stoji na porti, dva kata ispod njega, na telefon, da papir nije gotov. Bit e za par dana.
Nakon "par" dana, vie ga ne zove, odmah ide na noge tamo. eka na porti vie od sat vremena, da bi ga s porte opet uope dobila na telefon. Nije gotovo.
Slijedei dan, vie ga ne zove, odmah ide na noge tamo. eka na porti vie od sat vremena, da bi ga s porte opet uope oliti ikako dobila na telefon. Nije gotovo.
Digresija: kako se natima telefon da zvoni samo kad zove porta?
Ako ubije zvuk ne uje ni jednu zvonjavu. Ako ga ne ubije, onda zbilja mora imat ivce od titana gledat u jbni telefon i ne dizat slualicu. Obavezno mora imat telefon s prikazom broja. I onda se sve svodi na hobi, bulji u displej svaki put kad zazvoni telefon. A to je puno posla, i to je naporno. Mora se priznati.
Ostaje nerazjanjeno pitanje - zato se javljati porti? Hm...moda ipak netko treba primijetiti da se boravi na radnom mjestu, barem ponekad?
Slijedei dan...hahahah...razumijete, je li?
Gubi ivce, u 15 h jednog od slijedeih dana naziva klijente i kae: - Ljudi, ja ne znam kad e i kako ovo biti, ali ako vam je i dalje hitno, naite neku vezu, nazovite nekog, ovo nema smisla!
U 15.15 h naziva je (porta valjda) da je papir gotov, i oni bi ga poslali potom. Uslijedi kraa borba ivaca - ona ne eli potom jer bi se i o tome vjerojatno dao napisati post, kako pota putuje 2 ili 3 tjedna, ako znamo koliko treba redovnom pismu ili razglednici koju smrtnici alju da bi stigla na odredite drugom smrtniku. Pristaju na jo jedan posjet, iako nevoljko. Pazi, dok mu je stranka u uredu, a on svu svoju koncentraciju ve ionako troi na displej telefona, kako e se razgovarati. Sav je rastrgan. Stresno je to.
Dolazi slijedei dan, uredovno vrijeme...hej, jesam li spomenula da je uredovno vrijeme cca 2 ili 3 sata dnevno, kako koji dan u tjednu? Znate ono - od 9 do 12, i to. Tak da ako ste obian smrtnik koji radi u tipinoj firmi, morate uzet slobodan dan da biste (pardon, ne biste) neto obavili. Ovakvim tempom, za 2 ili 3 papira uredno moe spizdit cijeli godinji. A i ta e ti godinji kud bi ti iao recesija je.
Di sam stala...aha, doe ona opet...puste je gore kod kralja na 2. kat! Preko veze, hej!
Kad je dola kod njega, pred njom je pregledavao svaku stavku na svakom papiru, ne bi li ipak naao neku greku i zadovoljio svoju frustraciju to mu ena jutros nije dala, plus to se mora 3 sata ne javljat nikom na telefon i ne putat nikog k sebi da ne bi sluajno dobio neto za radit. Nije nita naao. mrc! Samo je zlobno komentirao:
- Je l' za ovo bilo potrebno "telefoniranje"?
- Oito jest! - odvratila je.
Nakon to se spustila na portu, i znajui da to nee ionako imati nikakvog efekta, ali ipak za neku svoju zadovoljtinu, portirima je rekla da ovakvima ne treba spustit plau 5% nego 90%, ali bi ona osobno ipak svima dala otkaz. I da gdje su mladi ljudi, koji bi radili. A portiri se smiju pa kau - dou mladi, dou. Veselo skakuu po hodnicima 6 mjeseci, puni entuzijazma, preokrenuli bi svijet. A onda posive kao i svi ostali.
Rekoh, ej, pa oni moraju imati dobro razraen sistem zapoljavanja da sluajno ne zaposle nekog tko bi radio. Runo bi se vidjelo.
A kad se sjetim tko im je ef, sve to zajedno jo mi je manje udno.
Kafka? Kishon? Amateri.
Post je objavljen 22.07.2009. u 16:14 sati.