Marketing
jasno mi je sad
Ve dugo osjeam kako se u meni bore dvije osobe.Dvije JA.A ne znam tko sam...Da li sam ona mala,naivna koja eli da se zaljubi,koja bi vjerovala svakom osmjehu i rijei!?Ili sam ona suvie realna koja ubija i posljednji trag romantike,vjerujui da je i to laz!?Promijenila sam se.Previe realno gledam na sve to mi se deava,a to nisam prava ja.Guim u sebi svaki pokuaj da se zaljubim.I kad mi neko tko mi se zaista svia,uputi neki kompliment,stalno me gleda ispod oka,smjeka se...ja kaem:"Ma to je prijateljski" a u sebi gorim od elje da nije.Nekada bih se zaljubila na te geste ali sad ne mogu.Ne elim da se uljuljkujem u neki lani svijet iako mi se on stvarno svia i jedan je od rijetkih momaka sa kojim bih mogla da budem.Jednostavno se bojim ponovnog poraza i krijem sama od sebe svaku lijepu rije.I to sam starija,imam sve manje volje da odravam vezu.Ne znam ni da li bi ova uspjela... nemam snage da opet prolazim kroz sve to.Poetak,zaljubljivanje,srea...onda se opusti, pomisli TO JE TO.I na kraju...kraj...suze...patnja...A ja ne znam drugaije.Ja ne znam za sredinu.Mogu da volim beskrajno ili da ne pridajem vanosti nimalo...To je moj najvei problem.Kad volim beskrajno,dam se do kraja i na kraju dobijem NITA.A kad ne pridajem vanosti,ne dajem nita ali dobijem sve.Ali uzalud,kad mi to nita ne znai...A znam ja zato sam ovakva i tko me je uinio ovakvom...Ipak,neu odustati...Moda mi je potrebno jo vremena da neke rane prebolim...
Ali s vremenom e krenuti i meni,nadam se....
Post je objavljen 11.07.2009. u 00:30 sati.