"zato postupamo ovako ili onako, zato pristajemo ili odbijamo, zato se zamaramo s jednim moda
ili vjerojatno, zato govorimo, zato utimo, zato poriemo, zato priznajemo, ako zapravo nita
nije stvarno jer uvijek postoje prekidi, nita nije stalno ni vjeno, niti je nae sjeanje neiscrpno, ono
to se zbilo, naposljetku kao da i nije bilo, svejedno je jesmo li neto odbacili, propustili ili uzeli i prigrlili,
ono to smo proivjeli kao da i nismo iskusili, upreemo inteligenciju i osjetila u nadi da emo uspjeti
razluiti ono to e se naposljetku ionako izjednaiti, ili je ve isto, i zato smo optereeni razoaranjima,
proputenim prilikama, a patimo i zato to su se nae sumnje ostvarile, potvrdile, kao i zbog prilika koje
smo iskoristili, a zapravo ne dobivamo nita i sve uvijek gubimo."
ovaj panjolac zaista je puno rekao u samo jednoj reenici.
sveo je nae ivote na jednostavno nizanje
glagola, predikata, radnji koje inimo, ne inimo ili nam se ine.
osjea se uzaludnost svega na njenom kraju. puno strke ni za ta.
tako malo ostaje za nama, pojedincima. tako malo dokaza o naem postojanju, mislima, stanjima.
toliko toga mi ovdje piemo, pokretom prsta sve moe nestati u nepovrat.
nije li to zapravo strano?
Post je objavljen 05.07.2009. u 21:22 sati.