Marketing
...ako povrijedim te ja,onako grubo iz svog nehaja,da li ces shvatiti sve...oprostit' mi sve greske moje...
dosla sam jedvavracala sam se razocaranasama u sebeili u njegane znam visesjedila sam na nekoj drvenoj klupi cekajuci busi nadajuci se kako cu u njemu imati priliku razmisliti o svemubus se zaustavio na staniciusla sam i produzila do zadnjeg sjedala kao i obicno u lijevom kutku autobusanaslonila sam se na prozor i po obicaju okrenula nazadgledala sam automobileguzvutaman sam uhvatila neki pocetak price kada mi je pozornost odvukao mali crni pauk koji se nalazio nedaleko moje glavene volim paukepogotovo ne u svojoj blizinipokusala sam se koncentrirati ali misli su mi skretale i taj me pauk tako zaokupljao sve do moje stanicesvastapomislila sam kada sam izaslanisam napravila ono zbog cega sam ustvari i usla u ovaj busmogla sam ja i prosetati do kuceali vise od svega taj prljavistrarismrdljiviisarani bus s pokidanim sjedalima voljela sam iz nekoliko razlogarazlog zbog kojeg sam danas sjedila u tom busu bio je taj sto sam u njemu oduvijek nalazila odgovore na svoja pitanjajedini je taj bus uvijek bio poluprazan i jedini je kruzio oko gotovo cijelog grada i davao mi dovoljno vremena da razmislimipak danas sam iz njega izasla samo jos zbunjenijajedino sto sam tom voznjom dobila bila su samo brojna pitanjaokrenula sam se oko sebe i krenula kuciskrenula sam u prvu ulicu lijevo koja nikada nije imala stazu i na skretanju su stajala tri stupca kao zabrana, ali ja sam oduvijek isla tim putemsvojim sirokim predugim hlacama uvijek sam pokupila zemlju s tog uvijek prasnjavog ili ponekad blatnog putane gledajuci preda seovaj put bilo je nesto drugacijeona tri stupca ovaj put nije biloa u daljinu se prostirala nova asfaltirana stazaubrzo zatim nasla sam se u blizini veliko raskrizja jos uvijek razocarana cinjenicom da nisam postigla nista sto sam htjelapriblizavala sam se semaforu na kojem je bila zabranapriblizavajucu se pomislila sam: pa ni cestu ne mogu preci bez neke zaprekeipak kada sam se potpuno priblizila crvenog je conciku u trenutku zamjenio zeleni koji kao da mi je htio reci: samo nastavi, pravi ce put doci sam od sebepresla sam cestu i skoro se sama sebi pocela smijatiumisljas rekla sam sisto bi taj mali zeleni concika koji regulira promet mogao znati o onome sto se danima vrtilo mojim mislimanista zakljucila sam i nastavila daljedosla sam kuci i bacila se na svoj krevetkoji me cekao bas kao i kako sam ga ostavilahrpa jastuka dala mi je neku sigurnost i moja omiljna pjesma zasvirala je na maloj crnoj liniji u kutu stolazaspala samali ni u tom snu nisam imala prilike biti mirnasanjala sam nekoganekoga ko je kad bolje razmislimjedini i bio razlog opce zbrke u mojoj glavi iako si ni sama to nisam htjela priznatinema veze kazu da nikada nije kasnosinoc sam dugo ostala budnato sam vrijeme pokusala iskoristiti za razmisljanje ali kada sam otisla spavati nagomilalo se samo jos vise pitanjanesigurna u sebe i u druge oko sebe legla sam nekako tuznaa opet iz nekog razloga sretnaa s neke druge pak strane totalno zbunjenaopet sam usnula bez odgovora
podnevno sunce i zvuk ptica trglo me iz snaotrcala sam prosetati pse i zakljucila sam kako sam sama kod kucedivno pomislila sam zavalila sam se u fotelju i pocela vrtiti filmbilo je puno ljudisve kao neki prijateljia tek par njih koji dosita znaju voljetibila su tamo i dva deckajedan malo blizea drugi nekako vise po stranicinilo mi se kao da su zamjenili mjestakao da je trebalo biti obrnuto ali u tom mraku nisam mogla razbrati sto se doista dogodilou pozadini su se stalno culi neki zvukovini njih vise nisam znala prepoznati
odjednom se zacuo kljuc u ulaznim vratimanetko je dolazio , a slika je nestalai tako sam opet ostala bez odgovora
Post je objavljen 02.07.2009. u 23:49 sati.