Piše Žorž Crmarić
Kao i u svibnju 2003.godine, Iračani su i danas masovno i slavljenički izišli na ulice – prije šest godina proslavljajući američko rušenje Saddama Husseina s vlasti, a sada proslavljajući američko povlačenje iz Bagdada i drugih iračkih gradova.
Između ta dva slavlja leži 4.318 poginulih i 31,354 ranjenih Amerikanaca, te desetine – a neki tvrde i stotine – tisuća mrtvih Iračana, uključujući i 26 današnjih žrtava samoubilačkog bombaškog napada u Kirkuku. Mnogi će se još godinama pitati koja je uopće bila svrha tog rata – ni traga od oružja za masovno uništenje, ni traga od povezanosti Baasističkog režima s al-Qaidom.
Istina, s vlasti je uklonjen jedan od surovijih diktatora svijeta, ali je pažnje vrijedno da se njegovom rušenju najviše radovao drugi diktator – onaj u Iranu, pod čijim su se okriljem, sklanjajući se od surovog bezbožnika Saddama, godinama skrivali brojni šijtski aktivisti koji su danas ugledni političari u Bagdadu.
Jedna od prvih odluka američkog predsjednika Baracka Obame i ono za što se otvoreno i oštro zalagao i tijekom predizborne kampanje bilo je povlačenje iz Iraka, iz rata kojem se usprotivio već u Senatu, gdje je bio u manjini koja je glasovala protiv njegovog započinjanja.
Post je objavljen 30.06.2009. u 21:24 sati.