Marketing
zvuci glazbe ponavljaju se unedogled, sati odmiu.
uredno se sve obavlja, dobro ureeni ivot sam se, bez puno napora moe odvijati.
ne znaju nita, niti slute.
da li je mogue da se sve ovo raspadne uniti nestane?
ima li uope netko pravo na to?
tko e biti odgovoran
tko je krivac
tko izvritelj?
sve uloge su podijeljene ve odavno.
zvukovi violine otro odjekuju negdje unutra u sredini tijela do bola.
na trenutak sve zaboravim, a onda ponovo zaronim u ljepljivu crnu masu sastavljenu
od straha, panike i krivnje.
slijedei koraci, to e biti.
u vlasti sam, u aci, u zamci.
ako budem dobra bit e ok., kae.
ne znamo nikad to se krije iza pogleda koji nas razotkriva i vue neodoljivom silom k sebi.
stvorili smo sliku, viziju i za njom trimo bezglavo ne obazirui se na znakove upozorenja.
moe li se sprati ljaga s naih postupaka opravdanjem, tj. rei da su intenziteti naih osjeaja odgovorni
za sve to inimo?
Post je objavljen 25.06.2009. u 17:53 sati.