uvijek dobijem nevjerovatnu inspiraciju, kad pomislim na Tebe. Kad tako čeznem mogla bih da pisem satima, danima, godinama.
Želim te, želim u svakom trenutku mog praznog i bez smislenog života.
Iako sam svjesna da nikada neću moći da Ti priđem na bliže od dva koraka u prolazu, iako znam da nikada neću pomirisati tvoju kožu, da nikada neću osjetiti slatke usne tvoje na svom vratu.
Ipak maštam, ipak pišem.....
a tako bih Te voljela zagrliti oko struka, nježnog, da ti dodirnem svaki predalj tijela, prislonim usne, da poljubim Ti preljepe prstiće.
Pišem, sanjarim i uzdišem ...misli me obaraju..
Uh, kako bih željela da je samo moj....Da je moj i Božiji...U meni ima toliko ljubavi prema njoj, da bih mogla da ga volim bar dvjesta godina više.... Imao bi ljubavi, dovoljno da može njom da se hrani...
A za osmjeh, njegov, da za osmeh njegov...
koji izgleda kao sunce u smiraj dana, uvjek širi neki mir i pozitivnu energiju na sve oko sebe.....da, ja bih išala do pakla i nazad
Vrativši se iz misli prokapale su mi kapi suza na dlan. Svaku suzu sam pokupila prstima i želim tebi u srce staviti... da osjetiš sve sto se skriva iza mojih ženskih vrelih suza.
Koji san, koja slova, koji dan kad znam da ne mogu da Te imam
..... Nikad
Post je objavljen 22.06.2009. u 14:40 sati.