ne poznajem sebe jer da nije tako ne bih se udila samoj sebi.
jer mislila sam da sam onakva kakva trebam biti.
zato netko mora doi u na ivot da nam otkrije tko smo i kakvi smo zapravo?
i strah me kazne
i krivica me gui
i nou se uvlai neki ledeni crv u moje misli.
hodnici koje stvara tako su mrani i hladni.
ja dalje ostajem ona druga.
nedjelja
ovo dolje proitah jutros. to je komentar koji je @_bezavova_ uputio na jedan post
@oi su ogl. due.
nadam se da se nee ljutiti to sam se posluila njegovim rijeima, tj. njegovim mislima.
tko bi im mogao odoljeti i ne posluiti se njima, toliko se nadovoezuju, nadopunjuju, pomau
u pokuaju da se dokui samog sebe?
"Ponekad je najtee dosegnuti sebe u razmiljanjima koja su nauena. Uvijek traimo neku poredbenu matricu preko koje emo se oslikavati. Je li to ono to elimo biti, a ne usuujemo se sami sebi priznati; je li to ono to smo u oekivanjima drugih, pa se trudimo ne iznevjeriti, je li to ono to stvarno jesmo, toliko poznato, a nikad mjerljivo, ili ono to smatramo da u nekom okruenju moramo biti? Imje a ih mnogo, a samo je jedno bezuvjetno nae."
ponedjeljak
@ _la boite noire_ ??? bez rijei? bez teksta? bez stiha?
Post je objavljen 20.06.2009. u 18:59 sati.