Marketing
Hartera 2009
---------------
Skuila ja tako prije par mjeseci preko Fejsbuka (ipak je koristan za neto, iako je dosadan zapravo) da na Harteru ove godine dolazi Ryksopp.
Iako ih volim sluati, zapravo nisam ve dugo, nisam nikad pomislila da bih ila na njihov koncert. To je onak...muzikica za sluanje, nemam poriv da poglasnim i zapleem kad ih ujem. Prvi album mrkli mrak, drugi tak tak...a novi (trei) - tak tak tak ;). Ali, curiosity killed a cat...hoe jedna frendica, hoe druga....ajmo!!! I nisam ih doivjela kao "dance phenomenon" kako sam na par mjesta itala o njima.
Sve ko prave trebse...kupile karte ranije...rezervirale hotel u centru da se ne moramo vozat u stanjima raznim. Zakljuile smo ak da uope nije vano to za veinu izvoaa nismo ni ule - glavno da se ode, mozak na pau, kind-a-more u blizini...to e vie?
Moja runa karta:
Kako je zapravo bilo tamo moete proitati na dnevnik.hr.
No, fala bogu da sam se vie nabrijala na mozak-frei vikend nego na izvoae jer bih se vjerojatno razoarala kao i s ovima jedinima koje sam zapravo dola vidjeti.
Pue vijest dan prije da su Klaxonsi otkazali nastup. Jadne mene ignorantkinje...who the fuck are they? Ma otila sam vidjet na jubito to proputam. Ni posebno zbilja. But who the fuck am I? 
A dola sam i vidjeti i upoznati (hm, ovo je uvjetno reeno) - Neverina.
Nemam materijalnih dokaza, nismo se slikali 
, jedino njegovu kartu (ona s poetka posta) koju je na vrhu raerupao jer je iz nje radio filtere za cigare...
To je zbilja zanimljivo...da mi je netko rekao da u upoznati u ivo ovjeka kojeg sam prije par mjeseci pronala na blogu, rekla bih da nije mogue. Hm, znam da je to sad mnogima pa i njemu "hot water...", ali to mogu, meni je on prvi...
Kad smo stigle do Hartere prvu veer, na glavnom stage-u je svirao Let 3. To je ujedno i skoro najbolje to sam ula na cijelom festivalu. Ipak, potrebno je uzeti u obzir da ne moe istovremeno biti na tri mjesta (glavni stage, veseli stage i hartera hotel).
Prvo, ne znamo to jo fiziki izvest.
Drugo, lijene smo pa smo oba dana dole tek negdje oko 11 naveer, propustivi tako dva sata zbivanja na oba tri stagea.
Tree, nismo se htjele ubijat bez granica pouene dugogodinjim istraivanjima u kategoriji izlazaka, pa smo bjeale ranije. uh da su "najbolji" DJ-i putali muziku od 4 ujutro oba dana. E pa super bash, to bih ja jedino na drozama nekim izdrala, a poslije ne znam to bi sa mnom bilo...ako se mene pita, malo mi je glupa ta politika...
etvrto, tam iz veselog stage-a se svako tolko ulo neko odlino lupanje, al osim to je bio vesel, bio je i mal, pa je tih par puta to smo se nameraile uni, to bilo nemogue jer su i ostali to skuili...
Inae, za one koji nisu bili, ak i bez intervencija, Hartera je jedno udnovato zanimljivo mjesto. U centru Rijeke, zabijen pod vrtoglavo visoke stijene, kompleks bive tvornice papira...hrpa starih zgrada koje zaista zasluuju da im se udahne ivot i mladost, barem jednom u godini.
A organizatori su, niim izazvani, usprkos tome, radili intervencije i imali zgodnih ideja kako da taj dojam jo malo pojaaju.
Dovukli su hrpe naplavljenih komada drveta i od njih i s njima uredili Hartera hotel. Obojili ih u psihodelirijantne boje i od njih sloili skulpture i pregrade za kakti chill-out ank u sklopu kakti hotela (jedna hala podijeljeno na 2 - jedan dio hrpa malenih atoria, a ank, instalacije, i hrpa nabrijane rulje odmah pored. Naime, muzika je tako drenala da bi i mrtve probudila. Anyway, jako je slatko izgledalo.
ak smo i plesali tamo. I to dosta angairano...
Drugog dana otkrismo da se ispod Hartera hotela krije jo neki dio prie - muzej prastarih kompjutera...hehe, to bi znailo prastarih, a? Neki su ak i radili. Na nekima su se ak i igrali.
I onda, dalje, u dubinu te zgrade odee i otkrije jo jedan ank (a bilo ih je toliko da nikad nismo ni minute ekali na pie, ljudi, svaka ast), a jo dalje...neto...proitah tamo na dnevnik.hr - Svetite srca. togod bilo, fora je izgledalo. Pa probala slikat, i uspjele neke. Evo...
Moje prijateljice pred oltarom 
Menora nia:
Polumjesec nia:
Oblaci i ptiice nia:
Boi (?) nia:
Po stropovima, pravi lusteri vise, nije ala:
Ostala mi i etiri tunjca (itaj 20kn) iz neke tunjave ko e kome kupit cugu. Oficijelni Hartera novac za oficijelno opijanje:
Od silnih priprema kako se neemo jako ubijat uspjele smo prvi dan/no stii u 4 u hotel. Drugi dan smo se dobro drale, osim par glavoboljica, sve do popodne kad smo kao htjele malo odspavati, ali nije nam uspjelo.
Neverin se druio s nama itavu prvu veer. Onda je predloio da sutradan odemo skupa na ruak...pa smo jo i na kavi bili. Neverine, junaki si izdrao sve 
.
Rekao mi je da mu je tako udno priati sa mnom jer ima osjeaj da me poznaje ve dugo, a evo sad se prvi put vidimo. Da, imam i ja takav osjeaj, i pitam se da li je to povezano s injenicom da mjesecima ita neija unutarnja preispitivanja, miljenja, dijeljenja sebe sa svijetom...pa kad ga konano upozna, razgovor ne zapinje, samo nastavi 
.
Druga veer...ja odlazim umorna, kao i jedna od mojih prijateljica. Druga je nabrijana feromonka, umor je pospremila u ladicu za poslije...a i nala se s ljubavnikom prije nego nam se pridruila, sigurna sam da ima i to veze. Krila, krila!
Na glavnom stage-u upravo svira Laibach. Totalno depresivno. Ali zbilja. Jo zanimljivije stoga to sam nekada pohodila na neke njihove koncerte i bila pod dojmom nakon...ah bila su to druga vremena...
Tak da, doem umorna, ovi mi drene po glavi, ne da mi se piti iz oaja da se totalno ne oduzmem. Uh, ma nije bilo ba tak grozno, ali polet prve veeri se smanjio. Doekasmo smjenu stagea, oo Laibach konano, ulazimo u prednji dio dvorane na Royksopp. Koji je kasnio vie od pola sata. U tih pola sata u dvoranu se utrpalo vie ljudi nego u najgorim picama u zagrebakim tramvajima. I kad su/smo ve svi bili ko sardinice, jo je njih koliinski dva-tri autobusa osjealo da se mogu i oni jo ugurat meu nas. Tak da sam/smo poele njurgat a nije se jo nita ni dogodilo. I'm too old for that shit...lakat u nosu, u jednom trenutku mi je cijeli jedan tip koji je naravno bio vei od mene jer to nije teko, leao cijelom teinom na meni. Zakljuih glasno da sam ja jedna napiena gospoa u godinama i da nemrem vie to podnosit....ajde, ajde, izdri, rekoe mi prijateljice...samo da ponu da vidimo to li e biti...
Nakon prvih 10 taktova pogledale se meusobno i okrenule prema izlazu. Ispljunulo nas ko vazelinski epi iz neodlune guzice.
Ajme, koja halabuka. Kakofonija. Ma ne moe razaznat ni visoke ni niske ni basove...a vokali ajme joj. Otile smo skrooooz na dno dvorane. Em zraka ima, em manje ljudi, em maaaalkice je tie.
Nisam ekspert. Ili je zvuk bio lo, ili ne moe bolji biti zbog prirode dvorane (ali Let 3 je veer prije dobro zvuao!), ili nisu oni za koncerte, ili nije njihova glazba za koncerte...a ko e ga znat? Ma dovukla bih ih za ui u publiku da se uju malo.
Whatever. Kao to rekoh, bolje ne oekivati previe, pa se kasnije manje razoara. Kako s koncertima, tako i inae u ivotu. Je l to znai - opustiti se?
Nakon koncerta bauljamo okolo (tad smo tek bile u onom Svetitu srca), i od svih ljudi na svijetu, koga sretnemo? Mog biveg mua. Koji se zalijepi za nas i oe nas astit. Sav oduevljen. 
Oli smo na gornju terasu, jedan od najljepih "sajtova" Hartere. I tek tada shvatili da je gore ekranina i odlini zvunici s direktnim prijenosom sa main stagea. G-R-R-R.
Taman je muziku putao Adam Freeland. Nikad ula. Odlino zvui. A zgooodan . Preputam se magnovenju, trka me bivi mu i gura mi epruvetu s Jegerom u ruku. GRRR.
Odluujemo se na skori odlazak. Ma nemojte jo ii, kae moj bivi, pa tek je (i pritom pogleda na sat)...3.15. Feromonka se ne da, nas dvije umornice padamo s nogu.
Spazim Neverina s druge strane terase, odlazim se pozdraviti. Otimam mu priloenu kartu.
Lijeem ranjenih nogu oko 4.
I damn! Opet ne mogu zaspati, a mrtva sam umorna.
Kad sam konano zaspala, ve je bio debelo dan vani.
Ali zaudo, normalno sam funkcionirala. Samo su nekontrolirano brzi pokreti izazivali blau vrtoglavicu. Ni glava me nije boljela. Ma ponos sam si totalni. Prodrale smo sve kroasane koje su nam dali u kafani hotela. Na doruak ni jedan dan nismo stigle. Vrijeme je da prestanem rezerviravat sobe s dorukom. Mislim da sam od svih doruaka stigla na njih manje od 50% ako uraunam putovanja sa staricma kad sam bila mala.
I to je bilo to.
Anyway, ja hepi. Bila negdje, radila neto, upoznala nekog...mislim da idem slijedei tjedan na IN music, drugi dan. Ba mi frend kae da se moe kupiti karta za samo jedan dan.
Moda je konano vrijeme da se iskobeljam iz ahure...
Evo tu neki link - nije nita to je sviralo na festivalu, al bih se voljela na na nekom na kojem bi on "svirao". Ovo mi je drago i veselo!
Ursula 1000 - Kinda Kinky
Post je objavljen 16.06.2009. u 18:12 sati.