to znai sve ovo, pitam se. te silne rijei koje izlaze iz nas i okupljaju se iz dana u dan oko tih naih imena,
nadimaka, sliica.
due koje iza njih stoje, to govore, to elimo rei jedni drugima, to poruiti?
bojimo li se vlastite tiine, vlastitih ivota, nae stvarnosti kao i stvarnih bia oko nas pa ovdje nalazimo
surogate za prijateljstva, ljubav, inspiraciju, nadahnjua.
vidim sebe i svoje vrijeme koje posveujem ovome, i vidim proputene stvari koje ne inim jer ovdje svako malo
neto traim, iekujem, oputam se, lutam ili traim utjehu.
kako dugo to moe trajati?
kako daleko to moe otii, i to to sve moe s sobom donijeti?
odbijam li neto sagledati ili priznati sama sebi, pa je idealno brbljati ovdje i tako "ubiti" vrijeme koje bih
trebala provoditi u svom vlastitom unutarnjem prostoru, u tiini?
uvijek sam voljela puno gruntati i analizirati, i zbog toga i unititi neto to mi je bilo
vano, jer onaj nemirni dio mene ne miruje.
to je to, govorim sama sebi tada, ruje i kopa po neemu to je bolje ostaviti na miru. pustiti da bude
tamo gdje i je, da ivi svojim ivotom.
Post je objavljen 14.06.2009. u 18:45 sati.