Marketing
No one laughs at God in a hospital, no one laughs at God in a war...
God can be so hilarious...
SOUNDTRACK: Regina Spektor - Laughing With
ekajte samo malo da prebrojim... nije me bilo... koliko ono? 3 mjeseca.
Tri duga mjeseca.
Ne oekujem da sam ja nedostajala ikome. Ali meni je ovo nedostajalo.
I sa ovim udesnim comebackom, trebalo bi izmijenit neke stvari, budui da se toliko toga promijenilo.
Ali... sve na ovom blogu sam ja. Sebe ne bih voljela mijenjati. Barem ne sada.
Nisam trebala napraviti ovako dugu pauzu. Sad imam 3 mjeseca svojeg ivota koje nemam zabiljeene i na koje se ne mogu vratit kad me bude zanimalo to sam radila u tom razdoblju.
Osim to dosta stvari ima na facebooku. Jebo fejs.
Ma daj, pa kao da sam tek trepnula. Tri mjeseca ne mogu bit dugo razdoblje?
to se moglo dogoditi u tri mjeseca?
Osim injenice da po prvi puta u svom ivotu nemam sigurnost daljnjeg kolovanja. Rekao bi ovjek da mu ivot bez kole ne bi teko pao... ali ja sam prestravljena!
Sva sam izvan sebe.
Kako e bit divan onaj vrui srpanjski dan kada na inernetu proitam da moje ime nije prelo razredbeni prag. Stvarno, jedva ekam!
I znate to?
Kad vam kau da ete kad zavrite srednju kolu svi htjet i natrag i da e vam neodostajat... a ja sam im rekla da se to nee nikako dogodit. I pogodite to. Nije se dogodilo.
Apsolutno mi ne nedostaje. Ita od tog.
Osim moda profesora iz povijesti.
Nekako mi je drago to se ne moram budit u 7 sati sa grom u elucu jer moram i gledat sva ona lica koja su me u zadnje 4 godine, maltretirala, odbacivala, icala zadae (koje sam ove godine, udom nekim, i pisala!), prepisivala od mene na testu, tretirala kao zadnje smee, prijetila smru...
Ma krasota! Ne kaem da je stalno bilo tako grozno, ali kad je jedina osoba koja zbilja cijeni va rekordni uspjeh profesor iz povijesti (koji je btw, pod utjecajem alkohola) morate se zbilja zamislit kakva je to kola bila.
O Kriste, ako ikada nekojom nesreom zavrim kao profesor, ta kola je zadnja na kojoj u htjet radit.
Mislim, u srednju kolu sam pola pod zbilja nesretnim okolnostima koje, ruku na srce, nitko koga znam ne bi mogao razumjeti. Valjda mi je zato bilo toliko teko. Ne znam.
Samo znam da je drugi razred bio najbolji to se tie izlazaka.
A sada... sada sam po cijeli dan kotkue, padam u nesvjest im otvorim zbirku ''Klasifikacijski ispiti na tehnikim fakultetima'' cijenjenog gospodina Matka Fizia.
A i tko zna to me eka. kolarina od 1500.
Ni uz najbolju volju ne bih htjela nekome plaat toliko da me naui neto o fizici.
Pa toliko ni lekcija kod Stephena Hawkinga ne bi kotala. (iako znam kakve sam sree, kad bih uplatila lekciju od gosp. Hawkinga, dotinog bi njegova bolest konano svladala... nije da elim da se to desi, ipak sam pisala o njemu kao o jednoj nautjecajnijih osoba na svijetu... na to su svi reagirali - tko?!)
I tako, preznojavam se i kad mi je zima, iekujui taj prijemni. Koji neu pro, naravno.
Znam da bih trebala imat malo vjere u sebe, ali ne ide to meni.
togod ja napravim, makar to bilo i krivo, posumnjat u u sebe.
Eto to osuujua okolina napravi od jadnog mladog ivota.
Ah, ionako emo svi umrijet 2012. =)
Post je objavljen 30.05.2009. u 15:41 sati.