I dok sam sjedila sad na stolici i gledala Uvod u anatomiju od sino scenu kad je bilo pogubljenje ovika iz zatvora koji se pokuao ubit u bolnici da bi darovao organe dijetetu koji je trebao jetra i crijeva....
Sjedila sam nepomono, mirno u mraoj tihoj sobi sa malim trakom svijetlosti koje prolazi kroz moj prozor koji gleda na praznu ulicu... Gledala san kako je zatvorenik gledao tono Meredith u oi skoro do samog kraja svog ivota i onda pogledao onako u strop stisno ake.... Sjedila sam ispred televizije i obuzeo me udan osjeaj.... neznam...I naposljetku je zatvorio oi.... I lagano opustio aku .... Svreno je s njegovim ivotom... bilo je strano.. Toliko me pogodila ta scena mislila sam o svemu o svom ivotu koji tek poinje, o svojoj smrti... Hou li ja na neki brutalni nain ostavit svoje tijelo, hou li vijerovat, hou li bit ispunjena, hou li proivjeti ivot kako bi trebala...U tom trenutku jedna suza je krenula niz lice... Nisan je htjela obrisat.. Putovala je obrazima tako lagao i njeno... Nju je slijedila i druga, trea... Osjeala sam kako se kupe u oima... Drhtala sam i gledala, gledala i gledala... Suze su se osuile, ona jedna je ostala klizila mi je niz vrat. Dok su se suze suile vrtile su mi se slike po glavi brzinom svijetlosti.. Misli, dijela, cijeli ivot...
Nemam ta rei... Nema....

Ako elite skinuti ovu sliku kliknite OVDJE
Post je objavljen 22.05.2009. u 14:45 sati.