dobro je maknuti se, promijeniti krajolik oko sebe, proetati novim nepoznatim ulicama, diviti se ljepotama
prirode ili arhitekture, biti negdje drugdje.
pribliimo se onom kojeg gotovo ne primjeujemo u svom dobro poznatom okruenju inei
svakodnevne aktivnosti i dunosti, prolazei pored njega kao i pored fotelje ponekad.
leei kraj njega u nekom drugom krevetu, u stranoj sobi osjetila sam
njenost, blagost. vraam li se?.
zavriti zauvijek s priom kojoj se inilo da nema kraja. razum je donosio odluke ve dugo, ali nita se
nije mijenjalo. kao uvjetovani refleks, reagirala sam i dalje na svaki, pa i najmanji podraaj.
ali odluka od te noi kao da je se saivljuje samnom, kao da je ula u sva ona osjetilna tjeleca
koja su uvijek onako burno reagirala na svaki odaslani impuls, rije, poruku.
i neu se obazirati na san koji sam sanjala u toj noi odluke. a ne sanjam ve godinama: spavam bez slika,
bez pria, budim se bez sjeanja. koji sat nakon odluke doneene neposredno prije padanja u san budi me
mora, ruan san, strah. odrezano je neto. pola tijela je odrezano. ne znam ijeg, je li mojeg ili nekog drugog.
poruuje li mi neto ova nona mora?
Post je objavljen 03.05.2009. u 23:36 sati.