Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/odlagaliste

Marketing

Svakog gosta...

A: Ajde pojedi to
B: Neću, bljak
A: Bar malo
B: Neću
A: Samo probaj
B: Neću, gadno izgleda
A: Aj jedan zalogaj, možeš pljunit ako ti se ne sviđa
B: Nećuuuuuuuuuuuuu

Od sredine osamdesetih, kad sam progovorila do kasnih devedesetih, mog poznog tinejđerstva ovakvi su dijalozi bili česti pri obročenju. Osoba A bi bila majka ili otac, osoba B ja. O mom nejedenju, te jedenju 3 vrste hrane zavidnom sporoćom postoje priče i legende. Roditelji su često bili na rubu živčanog sloma nakon hranjenja svog jedinog mladunca. Ponekad pomislim da sam imala brata ili sestru, mene bi vjerojatno ostavili negdje...znate ono kad izgubite dijete na izletu, i posvetili se drugom djetetu. Kako smo chinese style family, trudili su se.
Jela sam sporo, malo i rijetko. Jednostavno mi se ni jedna hrana nije sviđala, sve mi je bilo bljak.
Osim majoneze koja je pak dodatak jelu.

I onda napokon dogodi se obrnuta situacija. Mama bijaše odvučena u kineski restoran. Mama je bila osoba B, ja osoba A.

Image Hosted by ImageShack.us

tata mama i ja, Tučepi, ljeto 1988

Dakle, roditelji su, nakon dvotjednog uviđaja u djetetov život na dalekom istoku, u petak navečer otprhnuli iz Shanghaja natrag u lijepu našu. Zapravo ni ne znam kakve su im impresije. Malo jesu šokirani...onako standardno, kao i svi kad dođu prvi put u Kinu. Parkovi su im bili super, iščuđavali su se količini osoblja posvuda (mamina mudrost – bolje da rade beskorisne poslove nego da su na birou), te kako sve stane u podne i u šest jer se tada jede, što 20 metara od Pradinog dućana njih 10 živi u garaži, što hodaju okolo u pidžamama, što vješaju rublje posvuda po ulici. Misle da je krasno što dostavljaju avionske karte na kućnu adresu, što se taxi vata na ulici, što su vlakovi brzi i uredni i što je pivo u boci od 0.6l, što možeš donijet svoju hranu i piće u restoran i što ti, ako kažeš da bao, spakiraju za doma ono što ne pojedeš.
Nisu bili bas open minded za hranu. Mama je vapila za kruhom i radila si sendviče ujutro, da ima za cijeli dan dok šeta okolo. Otac je pak probao razne stvari. Čak i squid on stick od uličnog prodavača. Jako sam ponosna na njega.

mama: ajme Nataša, nećeš valjda jest po ulici
ja: naravno da hoću
mama: i još štapićima!

bili su slatki što su ovisni o meni...

u restaču:
daj pitaj konobara jel imaju pirun (viljuška)
nemaju
daaaaj, ne mogu jesti s ovim
neću
šta si ti zla!

onda je počela nosit plastične
ne jedenje kruha joj je apsolutni misterij

ja: vako, mogli bi na večeru u japanski, na suši, onda znam i jedan dobar korejski, ima čak i sjeverno korejski, onda tajvanski ima finu papicu, ako hoćete nepalski je tu blizu, to onako malo baca na indijsku hranu, thai? ejžn fjužn možda? od kineskih – samo izaberite provinciju...a morate probat i hot pot...
mama: ja bi picu

cjenkanje na fejk marketu
mama: kako te nije sram, Nataša, ona te pitala 490y a ti hoćeš za 80y

na odlasku: daj nam para za taxi

jednom dnevno: vidim ja da je tebi ovdje dobro, ali socijalno, mirovinsko, brak, djeca, odgovornost, stan, kredit (ne znam što mi zvuči privlačnije)

a zašto oni ne stanu na semaforu ako im je crveno?

sumnjaju da maglev vozi 430km/h

vidila sam jednog Kineza kako čuči i jede

panično na telefon: Natašaaaa, izgovori taksistu adresu, izgubili smo papirić di si nam je napisala

pri razgledavanju Beijinga kraljica majka je izgubila turistički vodič

šokirani što su šokirali su svog vodiča Kineza kad su strunili bocu vina za večerom

poslala sam ih same i Hangzhou

plesali su s Kinezima u nekom parku

donijeli su pršuta i sira

rekli su da neće više nikad doći

ja sam obećala da ću se vratiti


Post je objavljen 26.04.2009. u 06:46 sati.