Ljep i sunčan dan. Prijatelji. Pjesma. Sreća....wtf??
Sreća...hahaha
"Ako nekad, jureći za srećom, nađete tu sreću, vi ćete, kao i ona starica što je tražila naočale, otkriti da vam je sreća sve vrijeme bila na nosu."
Nisam sigurna u svoju sreću.
Oh da...di je nestalo ono sretn djete..tu je...barem se nada da je.
Pitanje je...kolko je ta sreča istinita.
Ne želim tvornički osmjeh koj je tu zato što je sunce, pa mu je mjesto na mome licu. Bit ću zaista sretna. Onak jako sretna.
Tolko da ljude ubijam u pojam, i da dam razlog za rezanje emo djeci.
Bila sam sretna....imala sam boje...šarene boje, i bile su jako zabavne. Boje su moja sreća.
(djeco, ako ste kojim slučajem vidli luđake na zrinjevcu koje su šareni, jer su se obojali temprerama, zanemarite...imamo i mi dana kad nam mozak nije čist...Oprostite na uznemiravanju javnosti)
Uglavnom. Kul je bit čudan. Onak ljudi te smatraju ludim, al koga briga, jer ti si ok. Sebi.
Pjevat u tramvaju je dobar osječaj. Al onak glasno, nekaj debilno...ili kad se Api dere po školi eksore nešto...hahaha
Nakon ovih riječi na papiru, zaključila sam jednu stvar.
Ipak sam sretna.
Sad napokon živim svoje ima.
Allegra.
I have to learn, have to try, have to trust i have to cry
have to see, have to know that i can be myself, yeah
On je nešto kao sretno djete jer se igra zmajem...
I nije problem ako zmaj neće poletjet...ipak je sretan...
Nebo je plavo.
Oblaci.
Kišne kapi.
Duga.
Sunce.
Boli me ruka. Neda mi se objašnjavat zašto.
Bila sam jučer od 4 do 9 kod konja...jeeeej....volim provodit vrijeme tamo...zabavno je...
Neko želi uništit moj život...Neko želi oduzet meni drago mejsto????
Zašto??? Zašto ste vi ljudi tako bezdušna bića i ne shvaćate da neki ljudi imaju ljubav prema čudnim stvarima...iako ovo možda i nije...
Sad sam shvatila što je dom.
And if i could i would stay
and if they're not, not in my way
i'll stare here in the distance
but i'll grow up to be just like you, yeah
i'll grow up to be just like you, yeah
Oču vječno djetinstvo...
Ima neko recept.
Jebeni rođendan. Koj k??
Ljudska glupost. Neka potreba za nepotrebnim.
HA????
Jesi li ti lud?
Zašto vrijeme kad ga nema...
Nema ga!!!
Shvati to. Napiši si na mozak i svaki put kad pogledaš na sat sjeti se.
Tempus non est.
Nakon ovoga dolazimo do zaključka.
Ja nemam rođendan.
Hvala na slušanju.
Bilo mi je zanimljivo podjelit misli s vama.
Sad moram ić, jer moje se oči polako sklapaju, a riječi nestaju.
Znate što?
Ovo je kul.
Napisala sam nešto čime sam zadovoljna.
I znate što još?
Nisam tužna.
Ja sam sretno djete.
Volim skakat po lokvama. Volim kišu.
I svi vi debili koji imate neke glupe predrasude, samo da znate. Kad pada kiša nisu kriva emo djeca.
Ja sam.
S obzirom da ćeš ovo čitat...jer uvjek čitaš...
Evo nešto i tebi. Jer znam da češ pitat. Jesi se sjetila mene kad si pisala??
Sad mogu reč da jesam.
Evo, javno ti kažem da mi je žao kaj sam takvo bezosječajno, ludo (primjenjena svašta učini ljudima) djete koje neznam što želi a što ne.
Nemoj bit previše dobar.
Ja sam preiše zla. Opeči ćeš se...
Nek te tata čuva...
Hahaha...
Svejedno.
Sad stvarno mogu završit..
Doviđenja..
Ah...još koja rečenica...
Nisi jedini...nemoj si umislit...
lucija dođi sutra...jer će bit dosadno.
Iva pitaj mamu!!!
Bella...ah Bella...kaj da tebi kaže...
Moramo crtat stepenice...lol
Ajde...volim vas..
Kraj.
Post je objavljen 08.04.2009. u 21:48 sati.