Marketing
Mobbing
-------------------------------
Bijah rtvom mobbinga.
Tad jo nisam znala da se to tako zove, valjda nije bilo tak ultrapopularno kako je sada.
Mobbing na radnom mjestu. Od strane efice.
Da se razumijemo, ne samo ja...nas 5-6, broj je varirao s godinama. Da, godinama, i tu sam kreten, kao i u privatnom ivotu...
efica dakle. Egoistina korpija. Takve su valjda najgore.
Kad sam dola raditi kod nje imala sam 20 godina...3. godina faksa. Preporuio me profesor/mentor, pozvala me na razgovor. Dola sam tamo pod dojmom da u odraditi neki posao za nju i to je to. Radila je sama, imala je jo "glupu" tajnicu. I svi koji su za nju do tada radili su bili "glupi" i "nesposobni".
Ja nisam nikad ula za nju, pa sam je pitala a to je ona do sada radila. Tu je ostala bez teksta jer kako se netko od 20 godina bez dana staa usuuje nju pitati to ona radi...ali zbunjeno mi je pokazala, i onda sam se ja sjetila da sam viala neke od tih radova, i da mi je to bilo simpa...pitala sam se bih li mogla od nje neto nauiti.
Nije mi se ba svidjelo to trai nekog na puno radno vrijeme. Dogovorile smo se da u probno dolaziti jedan tjedan da vidimo kako si odgovaramo.
Polovinom tog prvog tjedna dogovorile smo se da je to to, i da i ona i ja elimo nastaviti suradnju. I dalje mi je bilo preudno odjednom raditi negdje punih 8 sati, ali to je bio njezin uvjet. Ja sam pak bila to spremna podnijeti jer mi se inilo da u svata nauiti (naravno da sam kao i mnogi bila nezadovoljna onim to se nudilo na faksu...).
Cvale su rojice i nije mi zvonio nikakav alarm na to da je veina ljudi koji je okruuju "glupo".
Iako je to veinom bilo tim ljudima iza lea, nije se ustruavala ljudima skakati u oi, ak i u hiper nepotrebnim situacijama. Primjer: napadne ovjeka koji je dostavio novi printer jer u kutiji, zamisli, nije isporuen kabel s kojim se printer spaja na kompjuter. Ljudi su u takvim situacijama veinom okirani i veina se ne uspije (a vjerojatno ni ne eli, vidim sad, mnogo godina kasnije) obraniti. Primjer: ena u Konzumu ree joj unku na nite, ali nije dobro ogulila koicu prije, pa je pol nanitane unke okrueno koricama. Ona mirno prieka da ena zavri, a kad joj stavi paketi na pult, ona joj samo bezobrazno zahvali i kae joj nek si to sama pojede sad, okrene se i ode.
Alarm mi je trebao zazvoniti i u momentima kad su se poela redati ostajanja na poslu zbog ultrahitnih i vanih poslova koje treba dovriti za sutra. No glupaa u meni redovito je nasjedala na perfidna uvjeravanja da strano pomaem i da ona ne zna to bi bez mene.
Polako ali sigurno iz mile i simpatine ene poeo je provirivati prokleti zmaj od kojeg je najpametnije pobjei glavom bez obzira. Petkom popodne skoro je redovito imala otkrovenja u kojima bi se spoznalo da za ponedjeljak treba iz niega izmisliti cijelu prezentaciju...naravno, radi se preko vikenda. Radila sam milijardu vikenda. S posla skoro nikad nisam izlazila prije 7 naveer, a esto i poslije 8,9,10... Tako da zapravo nisam imala ni gdje potroiti novac koji bih zaradila...sreom u blizini je bio birc u kojem su se sastajali moji s faksa pa smo se esto ako ne i redovito napijali veerima (ba jako pametno). Majka mi je ubrzo ustanovila da mi predstavlja samo hotel servis, a i faks je odjednom postajao sve vie upitan. Jer kad si tako vaan i bitan u svojoj firmi, ne moe valjda sad sve pustit i oti studirat? Pa tamo su i tako same budale....
Za vrijeme njezinih ispada i deraina redovito sam se pravila da sam muha na zidu. Nikad nisam smogla snage protusloviti joj. Tresla sam se od straha i od same pomisli. Razvila sam neobinu sposobnost izvrdavanja - izrei mnogo rijei a ne rei mnogo ili ak nita kao odgovor na pitanje, samo da se ne bih dovela u konflikt. Sada, puno godina kasnije, ne znam objasniti to je to bilo, to MI je bilo...ali bila nas je uskoro cijela ekipica koja je tako s njom funkcionirala. Zapravo je to bio living hell, svaki dan, GODINAMA.
Od ukupno 6 godina, oko dvije ako ne i vie godina radila sam preko student-servisa. Dokle god sam bila prijavljena na faksu, pod krinkom studiranja nije me prijavljivala. A kad sam izgubila prava, prijavila me na najmanji dozvoljeni minimalac. Ostatak plae isplaivala je u keu. Tako i ostalima.
Iako je firma imala pristup internetu, vlastita e-mail adresa nije dolazila u obzir, kao ni nekontrolirano surfanje po internetu. Ako bi se neki telefonski razgovor malkice oduio pridruivana mu je takva jezikova juha da smo uskoro priuili sve svoje blinje da nas NE zovu na posao kako bi obostrano izbjegli neugodnostima. Mi smo nekog smjeli zvati samo u sluaju krajnje nude, dakle valjda smrtnog sluaja u obitelji ili slino. Pa znate li vi koliko kota telefon? Nee valjda ona plaati nae privatne razgovore.
Jedne je godine frendici (koja je takoer radila kod nje) i meni uspjela zabraniti da idemo zajedno slaviti Novu godinu s tadanjim dekima...i da me ubije ne mogu se sjetiti razloga (ta koji ti ef moe nareivati to e raditi u svoje slobodno vrijeme??). Da izbjegnemo neugodnosti, slavile smo zajedno naravno, ali smo svi u krug LAGALI o tome gdje je tko bio...nevjerojatno. I sad se sramim kad se toga sjetim.
Uglavnom, ponaala se kao da smo njezino privatno vlasnitvo...u trenutcima kad bismo pucali bila je puna velikih i utjenih rijei kako ova firma bez nas ne moe, kako joj puno znaimo, blabla, da bi ve slijedeeg dana nastavila torturu i svakodnevnu derainu kao da nita nije bilo.
Kako ona i njezin mu nemaju djece (pa nas je moda ponekad krivo doivljavala kao svoju obitelj), tako smo faking Badnjake morali i na sveane rukove i biti zbog toga jako zahvalni. Nikad nismo imali slobodan Badnjak ne bi li kojim sluajem imali vremena u zadnji tren kupiti kakav poklon za familiju, neee - ujutro na posao, jako se vanih stvari ima napravit za Badnjak, a u 2 na ruak...koji je trajao satima...sjeam se svoje ljute majke kad bih naderana i polupijana banula doma ve oko 8 naveer...ona bijesno priprema bakalar, bor naravno nije okien, uskoro dolaze gosti, ja naravno uope nisam gladna iako OBOAVAM mamin bakalar...jeeeeez.
Iako sam bila "dobra", itaj nalazila niu u kojoj nisam gotovo nikad bila izloena direktnim napadima, redoviti napadaji vikanja i deranja i maltretiranja ostatka zaposlenih dirale su me skoro jednako kao da su uperene prema meni osobno. Od cijele te presije svakih sam nekoliko mjeseci imala napade plaa i oaja, gdje bi me tjeio tko? - ona, opet svojim velikim rijeima, a ja sam troila tisue rijei i reenica u kojima sam maltene izmiljavala privatne probleme sve kako joj ne bih rekla da se raspadam zbog nje i tog jbnog posla na kojem sam zaglavila. Dobila sam i nekakve liajeve po laktovima za koje se ispostavilo da su stresna psorijaza...enough said...
I meni samoj dok ovo itam zvui nevjerojatno. Kako objasniti normalnom ovjeku da je to pakao iz kojeg se ne moe lako izvui? Zapravo, jo je vaniji prvi korak - da osvijesti da te netko nesmiljeno maltretira i da nisi to niime zasluio. ak i pomisao na davanje otkaza kod mene je redovito rezultirala odsjecanjem nogu, lupanjem srca i gubljenjem moi govora. Iako sam stalno vagala - svoju e za uenjem jer je unato ogavnoj osobonosti bila fenomenalan mentor, iskreno nisam imala snage oduprijeti se.
Prolo je mnogo vremena dok smo se mi zaposleni uope usudili meusobno o tome razgovarati. Da se razumijemo, i dalje mi je sam posao bio jako zanimljiv, i imala sam jako dobru (ke) plau...ali sada znam da to nije dovoljno dobar razlog da nekome dozvoli da te tako maltretira. Imala je takvu kontrolu nad nama da nita nije bilo vanije od posla... ni obitelj, ni prijatelji, ni faks, nita.
Za roendan mi je poklonila neki parfem (good cop ;). Bila sam poaena...tek sam mjesec dana radila kod nje, kakva ast...da bi ona ve nakon par tjedana mrtva hladna u usputnom razgovoru izjavila da kad kupuje poklon nekom do kog ti nije stalo, najlake mu je kupiti parfem...ja to ni danas tako ne doivljavam, ali tad sam se osjeala kao da me neko oamario.
Za neki tamo slijedei roendan TRAILA sam od nje da mi kupi tono odreeni parfem kojeg tada nije bilo kod nas...donijela mi ga je iz Austrije i bacila pred mene na stol uz rijei: "Evo ti onaj tvoj smrad koji si traila." Da se razumijemo, radilo se o Calvin Kleinovom Escape-u. Da bi se, par mjeseci kasnije vratila s nekog putovanja s tim ISTIM parfemom za sebe, najveom bocom. Na upit to se promijenilo, neto je promumljala i ustanovila da je ba odlian.
Tajnici je branila da pui Ronhill jer joj smrdi (ne zato to je nepuaica, ak suprotno, pui k'o ifut, al' ima profinjen nos...).
Jedno vrijeme smo imali obiaj jesti svi zajedno...svaki dan bi netko otiao u trgovinu kupiti gablec. Kad bi otila ona, na stolu su se nali prut i gorgonzola i sline stvari, ali ona je to isto oekivala i od tajnice koja ima i plau - tajnice, i osim toga je samohrana majka koja uz to ne dobiva alimentaciju. Obiaj je ubrzo zamro...
WC papir smo kupovali na smjene, svaki put netko drugi. Da ne bi moda firma plaala WC papir. Svata. Ali svi smo morali kupovati najskuplji, ne bu se ona brisala s bilo ime. Kad bi potroili njezinu turu ili kad je bio njezin red, ne jednom nam je spoitnula da previe "seremo", kao haha u ali.
Jedne subote (kad bih konano imala slobodan vikend zapravo nisam znala to bih sa sobom), radimo mi tako, jelte, a mene bole sinusi, glava mi otpada. Nemam tabletu, sve zatvoreno (radili smo centru). Cure mi suze od boli. Sjedim i dalje ko idiot. Sjedi i ona, i zna da me boli glava...i uope ne reagira. Nakon nekog vremena, dolazi njezin mu, ugleda me i pita - to ti je? Kaem, otpada mi glava. On kae, ma daj, jbt posal, odvest u te doma. A ona, ni rijei nije rekla, nije ak ni svrnula glavu s monitora dok sam je pozdravljala (jer kako se usuujem otii kad je frka i sad e ona sve morati), a ja odlazim s guilt tripom, naravno.
ak me natjerala da napiem lanak za neki asopis koji je ona trebala napisati. I to naravno u vrijeme kad sam trebala negdje biti, izai van, 8 naveer...ONA odlazi nekamo (to to se ona dogovorila za ii van ima naravno puno veu teinu i vanost nego moj dogovor), lanak je za sutra, a ja ostajem sama na poslu pisati NJEZIN lanak. Ne-vje-ro-ja-tno. Zapravo, napisala sam lanak, a onda ga je ona ujutro iskasapila tako da ga vlastita majka nije mogla prepoznati, a nije mogla ni shvatiti o emu se uope u njemu radilo...!!!
Bila sam marioneta - iupan mi je mozak, i na njegovo mjesto gurnuta tua ruka.
Bilo je tu svega, trajalo je 6 godina...ali mnogo sam toga sreom zaboravila.
Silno mi je ao to sam toliko vremena poklonila toj nezahvalnoj enetini...dane, noi, vikende, mjesece, godine. U trenutku kad sam davala otkaz (za to sam bila u stanju tek na porodiljnom s vremenskim odmakom od nje, bez nje) rekla mi je kako me namjeravla uiniti svojom partnericom, al nek mi bude...HAHAHA je li to bila jo jedna fora na koju sam trebala pasti.
Moment u kojem sam je definitivno prekriila: kad sam ostala trudna zamolila sam je da mi digne prijavljenu plau kako bih na porodiljnom dobivala vie novaca...rekla sam joj da mi oduzme od kea koji mi daje i razliku u prijavi i razliku u davanjima, tako da ona osobno ne gubi nita...bila sam prijavljena na 1.800,00 kn, a ukupna plaa mi je bila cca 10.000,00 kn. Na to je ona rekla - ne moe. Bila sam okirana. Rekla je da e ona meni davati svaki mjesec novce, pa u ja to njoj lijepo vratiti kad se vratim na posao. O ..... UH PSUJE MI SE!
I tako sam drugih 6 mjeseci porodiljnog dobivala neki smijeh od 800 kuna ini mi se...neu joj to nikad zaboraviti. Sigurno je to jako boli...XD.
I tako sam se, kretenua, zaposlila sa 20 godina na totalnu robiju. U vrijeme kad su se ljudi ludirali i zabavljali i studirali i bili nadasve laganih glava, ja sam si priskrbila svu teinu svijeta na lea. A iz toga sam iskoila, ponovno nespremna, u novu obitelj...dijete...gdje sam se ponovno izmuila na dulji niz godina, no to nije dio ove prie.
Sada nakon svega zbunjeno se preispitujem da li se opet grim pod nekim ili sam konano, uvjetno, slobodna. I jesam li ja tip kretena koji se mora muiti jer drukije ne zna...
Post je objavljen 05.06.2009. u 15:32 sati.