Marketing
noć....
Proljeće je tu... Noć je, pijem pivo koje se zove 'Pivo' i razmišljam... O nemogućim odnosima, o odnosima koji su tu, ali ih ne percipiram dok nisu ugroženi, o svojim ljubavima ili kvaziljubavima....
Razmišljam o tome koliko se emocionalno prostituiram... i da postoji samo jedna jedina situacija u mom životu koja je samo moja... samo jedna jedina ->> jel to moguće? Mislim, jedina od onih koje držim u sjećanjima ... Samo jedna, šta je to moguće:)? ....
Nekako mi se tužnim čini život iz straha, a ne iz ljubavi... Kakav je to život iz straha? ... straha od boli, straha od ljubavi, straha od mržnje... A od čega se drugoga i sastoji ovaj život? Od znanja?!? Znanja o čemu?
Sjedim sa svojim pivo pivom i mislim o pogledima i ne-riječima.... i riječima... Zašto se čovjek ne može ponašati u skladu sa svojim osjećajem za tuđe osjećaje već prema riječima, riječima rečenima, ružnima?!? Kako je čudno kad se tako zatvore svi prozori i kad si prisiljen slušati te riječi koje ne želiš i koje moraju vrijediti... A tako bi se lako mogle zaboraviti...
A ako bi se tko ponašao u skladu s osjećajem za osjećaj (:)) ispadao bi lud, jer riječi žele da što bude istina, ne žele osjećaji biti ako su im riječi suprotne! ...
Mah,
razmišljam o izgubljenoj narukvici, ili danoj, to se kod mene više i ne zna, eto kako su iz trenutka u trenutak stvari bitne pa nebitne - često mislim da mi se upravo zbog toga sve ovo i događa... zaslugom...
Razmišljam o lijepim riječima...
Koje su na kraju lažne? Ili... mogu vrijediti zajedno?
Hoće li doći vrijeme kad ću misliti kako je to tuđi kukavičluk, a ne moja krivnja?
Ili ću uvijek drhtati kao onda, isprepletenih prstiju, bez daha...
Post je objavljen 08.04.2009. u 03:35 sati.