
rene magritte
taman pomisli: evo, zabavlja se, gomila je oko tebe, dio si publike, poneslo te je, proli su sati da
nisi usmjerila misli u uvijek istom smjeru
pomisli: to je poetak oslobaanja, zaboravljanja, oporavka, povratka onoj staroj sebi.
i usred toga zaborava: gdje si
i ruke se poinju tresti, srce lupa kao ludo, lebdi iznad odbaenih boca, trai tihi kutak kojeg nema
i sve se opet vrati, i sve je opet isto
Post je objavljen 29.03.2009. u 09:25 sati.