Marketing
...ne puštam te iz zagrljaja...
*Away
*All I need
Padala je kiša. Sretna sam. Vidim njega. Stojim na prstima, naravno. Grlim ga, osjećam njegov miris.
On ne voli kišu, jer ga kako kaže tjera na spavanje, što njemu zapravo i nije neki problem. Kaže da je tada sve čudno. Pričamo o svemu, o svim događajima, svim zabavnim stvarima. Nismo imali vremena skidati osmijehe s naših lica.
„ i di me vodiš?“
Stigosmo .:) pričamo, smijemo se, sviramo… naravno. Ležimo. Jedan uz drugoga. Sklapa plave oči. Naravno moji prstići su ih otvarale, što je rezultiralo njegovim osmijehom, nadalje i mojim. Zagrli me čvrsto, jako čvrsto, da se opet mogu osjećati sigurnom. I jesam. Sigurna , sretna i nasmijana. Za uspomenu na danas ostavih mu svoj trag na vratu : ) . A ja dobih još jednu njegovu trzalicu . Ovu ne dajem nikome.
***
*Nemo
*Question of Heaven
*Watching over me
*Cry just a little
*The Reckoning
Danas, danas me boli. boli me nešto. Ne znam što točno, samo znam da suze klize licem a ja ne znam što radim ovdje ne znam zašto osjećam ne znam zašto volim zašto se borim, ne znam…
Bojim se… izrazito sam prestravljena, i mučno mi je ... Od svih... Bojim se, ne za sebe, bojim se za one koje volim. Jer nisam uz njih svo ovo vrijeme, ne vidim kad ih netko povrijedi, jedino nju osjećam jedino moju ljubav, moju najdražu. Ubija me što nisam među tim vucima koji traže janje da ga raspore, da ga unište i ostave polomljenog, jer sada nemam prilike štititi svoju jedinu. To me ubija. Razdire iznutra.
Jedino što odgovara ovom stanju je pitanje koje postavlja I.E. Postoji li zapravo sve ovo? Možemo li sve to izdržati? Možemo li podnijeti rane koje nam nanose oni koji su nas običavali poznavati? Možemo li se nositi s činjenicom da ljudi koje smo voljeli žive kako bi nam uništili ono malo što nam je ostalo? Možemo li mi to? … Pokušavamo zaboraviti, no svaki pokret ili spomen na njihovo postojanje vraća nas u mrežu isprepletenu tim pitanjima. I ponovo, sve ponovo… vrtimo se u krug… nikad neće završiti… ili će doći naši odgovori koji će nas izvesti iz neizbježnih vječnih krugova i donijeti nam olakšanje i mir koji smo tako dugo iščekivali?
Nije ni bitno, možda će doći. Do onda ćemo hodati u krug, svaki dan svaki sat, svaku minutu i živjeti svaku sekundu. Besmisleno, ali ćemo morati. Žao mi je.
U svo to vrijeme i u vrijeme dolaska odgovora, ja ću voljeti. Voljet ću svoju jedinu, koja me jedina drži ovdje i koja čini svo ovo kruženje po stazi tromosti i tuge punim nade. Ona me ispunjava ljubavlju, toplinom. Dopušta mi da se odmorim u njenom zagrljaju,a i sama je umorna, dopušta da moje suze teku njenim ramenima, dopušta me u svoju blizinu. Neizmjerno sam joj zahvalna na tome. Samo se bojim. Da sam joj na teret. Ne znam. Bojim se da trpi u sebi, a da mi ne želi reći. A ja je volim. Volim te. Neizmjerno.
Riječi su postale premale, ne nose mi više istu vrijednost. Nedostaješ mi. Strahovito. Čekam trenutak da te opet vidim, da se smijem uz tebe, i uz naše male gluposti, poput onih „čujem glasove“ , čekam tren da te opet zagrlim i da se nasmijem. Čekam tren u kojem će moja ruka biti uz tvoju, čeka tren za nas. Volim te.
***
*Ti si sa neba
Još uvijek je isti dan =P . Da. Sada sam dobro, relativno. Nedostaje mi. Ležim , razmišljam, okrenem se na stranu da pogledam u njegove oči… ali njega nema. Tražim njegovu ruku koja me obavija, no ne nalazim je. Nedostaje mi. Nedostaju mi njegove dosjetke i priče o mom trbuhu, nedostaje mi i njegov trbuh , koji je mekši od mog =P . Prisjećam se svakog detalja iz naših razgovora, i jedva čekam vikend. Smišljam načine kako da se vidimo i prije. Osjećam se sigurno i mirno. Možda je došlo moje vrijeme.
Znaš, danas sam hodala prema hematološkom labosu s rukama u džepovima, i našla sam nešto. Ajde pogodi… tvoja trzalica :)
***
*Swanheart
Dva dana su prošla od kako se nismo vidjeli, ali ranojutarnja poruka me sjeti da ti je stalo :) . Još samo sutra.
Moja jedina i najljepša, moja najdraža i najmilija… probudi me ujutro, s predivnom porukom. <3 Hvala ti, ljubavi. Jedva čekam naš bijeg, kada ćemo imati dovoljno vremena za smijeh i bezbrižnost, za nježnost i ironiju, imat ćemo dovoljno vremena da ležimo jedna uz drugu i pričamo kasno u noć.
Ljubavi moja, volim te. Once and for all… <3
Post je objavljen 26.03.2009. u 08:57 sati.