Tko od nas ponekad nije poelio pobjei negdje daleko od svega? Od svakodnevice, od ljudi, pa i od samoga sebe. Barem na kratko zaboraviti na probleme i prepustiti se tiini i miru. Svim osjetilima doivjeti potpunu slobodu. Stopiti se s prirodom i disati punim pluima. Skriti se negdje gdje bi se osjeali svojima. Gdje bi se osjeali istinski ivima.
Poelite li moi to ostvariti...?
Koliko god se trudili, esto nas nae misli prate kamo god od njih pokuali zamai, vjeno nas iz nekog ugla bockaju i kakljaju. Dovoljan je samo trenutak da nas u potpunosti zaokupe i obuzmu svojim loim vibracijama. Samo jedna jedna kriva rije naih glasova u glavi i ostajemo zarobljeni u ahuri to su je stvorile nae strepnje.
Kako bi bilo lijepo otploviti u neki udaljeni kutak svemira i prepustiti se besteinskom stanju.
Svi imamo barem jedan takav kutak... Pronaimo ga....
Tko ne bi makar na trenutak uronio u ovaj idilini krajobraz?
Ja znam tko bi....