Razmišljam o sebi, svojoj obitelji, prijateljima …o svojim stavovima, reakcijama i događajima proteklih godina. Četrdesete su za mene bile prijelomne, kažu da tada i nastaje kriza srednjih godina. Kako se kod mene manifestirala, teško je reći, ali sigurna sam da se dogodila značajna prekretnica. Do tada bila sam mirna, tiha, uljudna žena koja nikad nikoga nije povrijedila. Dok to nije bilo slučaj sa mojom majkom, mužem, njegovom i mojom obitelji. I takozvani prijatelji, kumovi, znanci, također su me znali povrijediti. Ja bih danima plakala i bila zdvojna zašto se to meni događa, razmišljala sam i razbijala glavu kako sam provocirala njihovo bezobrazno ponašanje. U toj značajnoj revoluciji koja je usljedila, usprotivivši se najprije mužu i kvazi-prijateljici, došla sam do faze kad sam prozrela i licemjerno okruženje. One koji su glumili bliskost, a zapravo su bili egoistični gadovi, koji su se doslovce hranili tuđom nesrećom. Kako vrijeme ipak liječi sve rane, tako sam i ja, gledajući sa vremenskom distancom, shvatila da sam zapravo bila iskorištena za nečije bolesne ciljeve, i dokazivanja. I tada, kad vas netko dobro udari s mokrom krpom po glavi, shvatite da je zapravo vrlo malo iskrenih ljudi koji vam ne žele zlo. Ne da vam žele dobro, bilo bi dovoljno da ne žele loše.
Tako vidno razočarana u ljude, prijatelje, rodbinu, crkvu, odlučila sam okrenuti novi list u životu. Već u prvim istupima, skupila sam lijepi broj duša, koje su na prvi mah djelovale srodne u mnogočemu. Obzirom da mi je alarm još uvijek bio upaljen, vidjela sam da postoji jedna individua koja se ističe iznad drugih, iako za to nema pokriće. Osoba koja se voli prikazivati dobrom, inteligentnom, osjećajnom, sličnih životnih, političkih i moralnih vrijednosti, pokazala se čistom nulom. Već nakon kratkog vremena, shvatila sam da je to osoba s mnogo problema u životu s kojima se ne zna nositi. Valovi života je ljuljaju je lijevo-desno, a ona se poput utopljenika neuspješno hvata za životne aforizme. Pokazala se totalno neuravnoteženom, isfrustriranom; koja izigrava žrtvu u svim životnim segmentima, bilo da se radi o partneru, roditeljima, rodbini, prijateljima, kolegama s posla ili slučajnim prolaznicima. Iako se voli prikazivati kao suosjećajna osoba, nema petlje u teškim životnim trenucima, čak ni da pokaže osnovnu ljudsku pristojnost kako nalažu pojedine situacije. Također, ne libi se vrijeđati, provocirati, omalovažavati okruženje ističući svoju umišljenu nadmoć i intelektualnost u kombinaciji sa neiskrenošću, vječnim zanovjetanjem i pesimizmom.
To sam sve otrpjela dok mi nije prekipjelo. Netko tko svoju negativnu energiju prenosi na druge kako bi se pokazao superiornijim, nije mogao ostati dugo prikriven. Naučila sam da me više nitko neće unesrećiti samo zato što sam miroljubiva. U svemu ovome, izašla sam neoštećena i sretna što imam oklop i nevidljivu zaštitnu zavjesu. Do mene više ne dopiru pseudoprijateljstva, naučila sam ih odrezati poput suhih grana. Jedino što me muči, jest činjenica da sam odmah primjetila licemjerje, a ipak nisam dozvolila da prvi dojam presudi mojoj procjeni. On me nikad do sada nije prevario. Samo je bilo pitanje vremena kad će istina izaći na vidjelo. Istina je izašla, ma kako gorka bila, sretna sam da je prošla kraj mene ne okrznuvši me iznutra. Štiti me intuicija i nagon za optimizmom. Balast ostavljam iza leđa i ne osvrćem se više.
Post je objavljen 20.03.2009. u 11:31 sati.