Kažu došla svjetska kriza i kod nas. Malo kasnije nego u svijetu zapadnome , ali nas je stigla , a stići će još i žešće. Neznam kako i koga, jer obični narod baš i ne može ( ili ipak može ) teže i lošije živjeti, ali živi bili pa vidili. Pregorio ovaj narod i gora vremena i neimaštinu. Dok je motika i zemlje, gladni biti nećemo, a i drugih zaliha se ima, pa već će se nekako. Neće biti posla, ni plaća,ni penzija, ni para, pa možda onda banke i auto kuće ,prestanu davati kredite tom narodu, pa ga zapravo spase od njega samoga. Ali tko će i kako spasiti državu toga naroda. Jer naša se kriza umnogome razlikuje od krize u drugim zemljama zapadnoga ( tog divnog i bajnog ) svijeta kapitala. Njihova kriza je našim političarima došla ko kec na jedanajst, aliti za sevap, pa da mi obični narod povjerujemo, kako je kod nas stanje teško i loše i kriza je , jer da nas je pogodila ta svjetska recesija. A nije to baš tako. naša kriza ima skroz druge osobine i obilježja od njihove. Kod njih su napr. poduzeća u vlasništvu privatnog kapitaliste. Za svoje poslovanje ta poduzeća koriste novčana sredstva iz kredita banaka. Kada poduzeća dođu u krizu zbog smanjene potrošnje, pa smanjuju broj radnika, pa proizvodnju, i tako u sve u dublje siromaštvo-tko propada. Pa banke propadaju s čijim novcem ta poduzeća rade. No tada intervenira država. Država daje kredite bankama, posao poduzećima i dolazi do obnove ciklusa privrednog života. Ali u našoj državi to tako neće moći. Kod nas je naopako. Banke jesu dale novce- ali kome,:? Pa toj istoj državi, koja sada nema da im vrati.Banke imaju novaca, ali nemaju kome više da daju, mnoga poduzeća su državna, mnoga rade za državu ( ceste , mostove, ), a država im ne plaća, pa ni oni onda bankama, a banke ne mogu davati više državi, jer ova više nema s čime niti odakle ni vraćati ni garantirati vraćanje.Imovina je rasprodana, zlatnih poluaga nema, a bogami ni kapitala neke druge vrste. I šta ostaje-po meni samo bankrot države. Eh ne bi to bio problem da su banke u vlasništvu Hrvata, pa hrvati šediše u tim bankama.Lijepo bi se našao model po kojem bi sve što je državno , a država kroz banke dužna građanima, postalo bi dakle opet društveno. Jedina razlika bi bila što bi se poslije tih transformacija kapitala znalo koji su članovi društva koliko vlasnici te iste društvene imovine.Dakle vlasnici bi bili imenovani, a to smo puno elegantnije mogli naptaviti još davne 1989 i 1990-1995 i bez rata.
No sada je malo veći problem, banke su u vlasništvu zapadnih zemalja.neće oni štedne uloge naših hrvatskih građana pretvarati u dionice i vlasničke udjele hrvatske imovine. Pa nisu blesave,-banke su to svjetske i bankari. Mogu lijepo proglasiti ili poraditi na proglašenju inflacije, pa naše iljadarke kuna postanu beznačajan sitniši i kunska štednja je eliminirana. A ove koji štede u evrima i tako ova kriza ne dotiče. Oni su svoje evre plasirali na zapad u raznoraznim oblicima, a uz to u svako doba mogu izmisliti još pokoji zakon, još pokoji izvor svojih prihoda, još pokoje političko mjesto i funkciju, da im je ova kriza zapravo zadnja rupa na svirali. Za njih mnoge je kriza bila do 1995. ali od kad su zasjeli gdje sjede-nema krize u hrvata, ni kada u čitavom svijetu ima.
Post je objavljen 09.03.2009. u 10:53 sati.