Marketing
Došao još jedan Majčin dan
Nekada "u moje doba " po Majčinom danu znali smo da je proljeće blizu. Polako su iz zemlje provirivale visibabe, a za nekih godina već su i jaglaci znali procvasti. Rado se sječam majčinih dana u svim ulogama . Najprije sam se kao dijete , nekako sredinom pedesetih , silno radovala kupovini poklona za mamu. Bile su to nekakve nekakve figurice od porculana ili kutijica za nakit ukrašena cvijećem ( Bože kako mi je bila lijepa ) i slične sitnice,kupljene za malo novca ( koliko bih uštedila taj mjesec na karti od autobusa do škole )ali su mene ti poklončići veselili vjerojatno više nego mamu.Kasnije sam sa svojom djecom išla kupovati poklone -tj. male buketiće cvijeća za njihovu drugaricu u vrtiću, a oni bi meni iz vrtića donijeli čestitku sa svojim crtežom. 
I danas još čuvam te crtežiće i radujem im se. 
kasnije sam kao žena dobivala poklone od muža, pa od radnih kolega, ali to već nije imalo značaja za mene. Za mene je osmi mart isključivo Majčin dan. 
Onda je došlo neko ružno vrijeme, poslije devedesetih kad se na osmi mart zaboravilo u našem društvu. Kao to je komunistički praznik, a komunizam je zlo.No ja sam svojoj djeci još 1996.g. rekla-dok sam ja živa vi meni za 8 mart čestitajte majčin dan,slavio se on u zemlji ili ne, i ne zanima me niti jedan drugi novoproglašeni datum. Dobila sam ja i danas jednu lijepu čestitku od jednog mog prijatelja "inerniste " ( tako ja zovem svoje internet virtualne prijatelje ) i veoma me je obradovala
Sada se evo osmi mart kao dan žena vraća nekako na svoje mjesto. Sjetili se naši drugovi , a i nova gospoda naša nova gospoda da je 8. Mart proglašen danom žena još početkom prošlog stoljeća i to na Zapadu, pa dokučili da se taj dan ipak treba slaviti i kod nas. No zasigurno to nikada više neće biti onako zdušna radost kao nekada. Nekada su nas svi radni kolege željeli obradovati. Sindikat nam kupovao poklone a bogami kasnije i izlete i razna putovanja su nam organizirali, pa čak su nas i muževi puštali da na ta putovanja idemo.I radovale smo se, no danas ne znam dali se itko ičemu tako malom i bezazlenom , a opet tako velikom još može radovati. Ja ne mogu doduše, jer kčerka mi je otišla , sin već prešao 40 tu, pa eto čestita tek reda radi , bez istinske dječije radosti, a unučad nisam navikla, a ni njihovi roditelji , da se ovaj dan slavi, kao zapravo prvi dan proljeća, kao novi život koji ti mama svake godine iznova daje.
Post je objavljen 08.03.2009. u 10:17 sati.