Pregled posta

Cijepivo za HPV (protiv HPV-a)

Danas sam dobila mail koji me potaknuo napisati nešto o ovoj temi.
A za sve one koji žele znati nešto više o HPV - u kliknite OVDJE

Moje žensko dijete ove godine puni 13. godinu. To znači da je došlo neko vrijeme pred kojim ne smijem niti ću sklapati oči. Vidim na očigled da sazrijeva, a okolnosti u kojima se našla moja mama potencijalno prijete kako meni tako i mome djetetu. Genetika ne pita, a ponekad na žalost ni mozak, jer se nađe u stand by-u.

Već neko vrijeme gruntam što mi je činiti. Sate i sate smo provele moja prijateljica i ja u telefonskom razgovoru. Slušala sam o tome u medijima pa znam da je sad vrijeme kad se može cijepiti po prvi put i da je to najbolje, dakle, dok još nije spolno aktivna. Još predstoji konačna odluka.Da se razumijemo, ja baš i nisam ljubiteljica cjepiva. Zašto? Ne znam. To je jednostavno moja bezrazložna reakcija, moje tijelo se buni protiv toga, pogotovo kad je riječ o cjepivu protiv gripe, međutim, o ovom cjepivu imam puno bolje mišljenje.

Više je razloga za to. Kao prvo moja mama je sa 38 godina preboljela rak vrata maternice. Napravljena joj je konizacija i nakon toga, hvala Bogu sve je u redu. HPV je odradio svoje, a uz to je imala silne upale koje sam izgleda i ja nasljedila, ne upale već sklonost upalama.

Od druge trudnoće, dakle već 8 godina ja se borim sa CIN-om II. To je poprilično dobar uvjet za oboliti od ove nemile bolesti, ali borim se. Doduše, nemam HPV i nadam se da me nikad neće dopasti, jer imam sreću da sam bila kao prvo, poprilično osviještena po pitanju seksualnosti i spolnih bolesti od mladih dana, sjećam se da sam bila toliko u strahu od svega toga da sam vjerovala da nikad neću imati spolne odnose bez pismene potvde sterilnog nalaza, a kao drugo , neki bi ovo nazvali i nesrećom, ali ja to smatram sada mojom velikom srećom, moj muž je bio ujedno i prva osoba s kojom sam imala odnose. Bili smo mladi, premladi čak (gledajući sad iz ove perspektive), ali je to tada imalo prednost, jer niti jedno od nas nije imalo vremena pokupiti nikakvu bolest, za razliku od naših prijatelja koji su mijenjanjem partnera, neznanjem i nezaštićivanjem prolazili razne kalvarije i bolesti. Kakvih smo se samo priča naslušali. Danas neki od njih muku muče ne bi li ostali trudni. Hvala Bogu, mrtvih nema. A sve to samo jer u određenom trenutku glava biva isključena iz mreže napajanja i onda adio...Gdje si bio i što si radio.

Već neko vrijeme moja kćerka i ja razgovaramo na tu temu. Sigurno je da joj neželim nikakve odnose prije nego je psihički zrela za tako što, a sudeći prema svojoj psihi odokativno bih joj dala najnižu granicu od 18 godina. Kao i svaka normalna majka, ja bih da je sretna, a najviše od svega bih joj poželjela ovo što ja imam, ali nažalost, u današnje vrijeme je to rijetkost, a ona će sama morati stvoriti svoju budućnost, sretnu, nadam se, ukoliko joj dam dobre temelje u kobinaciji sa kartama koje je dobila odozogora. Dakle, pričamo o svemu, o psihi, moralu, bolestima, tijelu i ljubavi. Kompleksan je to spoj. Prije dva – tri mjeseca razgovarale smo i o cijepivu. To je za mene bilo jako teško. Ne želim joj HPV. Učim je svemu gore navedenom i onda nakon svega joj moram reći: a ako ipak podbaciš (možda bih u tom slučaju i ja smatrala kao da sam podbacila u poduci)...što znači, još uvijek joj ne mogu objasniti jer ne znam kako, ali ne vjerujem da bi to sada niti shvatila da postoji onaj prijelomni trenutak, kad mozak ne radi, kad je najljepše pogotovo kad je neplanirano, da trebaš uključiti mozak. Ja za sebe ne mogu reći da sam u takvim trenucima uvijek uključivala mozak, iako sam sve znala što sam trebala znati, a kako bih to mogla garantirati za nju. I zato cjepivo. Ako postoji mogućnost da bilo koje od svoje djece zaštitim još više nego što sam do sada to ću i napraviti.

Još dvije- tri stvari moram napisati koje su mi pale na pamet tijekom pisanja.
Prije nekoliko dana bila sam svjedokom izjave jedne majke. Njena kćerka ima oko 17- 18 godina. Ima stalnog dečka. Spava kod njega doma, nekad je on kod nje, ali joj ne da otići na par dana izvan grada s njim. Ja sam potegnula priču o razlogu pa je na kraju došlo do raznih objašnjenja, a kad smo razvezli o spolnim odnosima na to je rekla: to je njen privatni život. ONA JE NE PITA I NE ŽELI ZNATI. Dijete je ionako raspravilo o tome sa prijateljicama i što bi joj sad još ona rekla. OMG!
Možda su se meni pobrkali lončići, jer, ni ja ne želim znati koliko i kako, ali želim znati s kim i da li uopće i kako se štiti. Doduše, moram priznati da ne bih išla baš niti u drugu krajnost pa bi joj kupovala kondome kako neki roditelji koje isto poznam čine. Prije bih joj dala novce, ali da bih se pravila kao da se to ne događa ili da je to nešto o čemu ne pričaju majka i kćer, to definitivno ne. Pa zato sam tu, da joj budem prva koju će pitati i na koju će se osloniti u bilo kojem problemu ili nedoumici koja je snađe.
Iako živimo u vrlo "liberalnom" i "možemo-pričati-o čemu -god" vremenu, izgleda da ipak još uvijek postoji debela zapreka za razgovor između velikog broja roditelja i djece. Strašno!

I za kraj, ona reklama za uvin čaj. Onoga koji je napisao tekst i još po tome snimio reklamu za spot, e toga bih za genitalije vezala da visi na kakvom stupu srama. Naravno da je muško. Pretjerujem, dakako, ali mi je tako dignut tlak svaki put kad je čujem. „Glupi“ savjeti kao: ne sjedi na hladnom, obuci čarape i ostali slični savjeti služe preventivi, a uvin čaj liječenju posljedica tih i takvih u savjetima nabrojanih radnji. Glupane!

Uglavnom, poanta je da postoji peticija za uvođenje redovitog cijepljenja kako bi se prevenirao nastanak raka grlića maternice.
Koliko će peticija zaista moći učiniti ne znam, ali vjerujem da vrijedi pokušati pa ako želite potpišite se:

The STOP Cervical Cancer Manifesto



Post je objavljen 04.03.2009. u 15:02 sati.