Prisluhni ulicama,
tim ulicama koje su oko tebe
puste i mrane u kasne none sate,
energine,pune ivota za svakog dana,
iznova...vrele ivotom.
Kristali brige i nemoi blistaju
u svaijem oku koje tuda proe.
Samo stani na trenutak,
okreni se,
prisluhni glazbi te tiine,
pogledaj u blizinu te daljine.
Ponekad ti jedine daju neku snagu
za dalje...utjeha je u njima.
etajui
dok se tvoje misli,razlozi,shvaanja i neshvaanja
guba polako u beskrajnoj dubini njihovih dua.
Ponekad,kada mora izai,
pokazati svijetu kako je ivot lijep,
kako jo postoji ono sretno bie u nama!
Dai fakat,
barem jednom stani,
osjeti dai vjetrov dah,
koji putujui njima,od prozora do prozora,vrata do vrata,
nosi ti miris raznih pria,raznih briga...razliitih ivota.
uj tu njezinu grubu tiinu u asu noi
kada one ostaju samo u zagrljaju naih zaboravljenih problema
koje ostavljamo ovdje svakoga dana.
Pogledaj tu ulinu lampu,
osvjetljuje cijelu ulicu,cijeli kvart.
Mala je,slaba...ali svijetli!
Ba kao i mi;
Mali smo,slabani,,,vuemo se,iz dana u dan
ali tu smo,ivimo!
Kamo ide to nae vrijeme?
hei!!!!!!
Pokreni se prijatelju!
Istjeraj to radosno bie,davno zaboravljeno,koje ui u tebi.
Budi slobodan!
Iskusi aroliju ivota,
osjeti magiju sree.
A kada te uhvati trenutak sjete,izai.
Izai ususret njima,pusti svoje misli neka teku ali ne i suze.
Neka brige odu ponovo u zagrljaj njihov.
Neka odvedu tvoju brigu
i pogledai tu ulinu lampu.
Ne ini ti se kao ono svijetlo na kraju tunel????
Post je objavljen 27.02.2009. u 21:06 sati.