Sanjam svaki put kad zaspem, a to se događa zadnjih nekoliko tjedana. Nisam u početku nikome o tome pričala, no sada je jasno da to nije slučajno i da moram to izreći..
Prvo sa sanjala anđele, prave male anđele, sanjala sam i jednu djevojčicu koju nisam poznavala, a poginula je u prometnoj nesreći, osjećam neku povezanost s tim djetetom, još od tog pretužnog dana.... na čudan način, ona mi je dovela te anđele u snove. Nosi mi na rukama malog anđela smeđe ricaste kosice, kojeg mi je moja kćer kupila za Božić i smije se, sretna je i pleše, vrteći se kao balerina.., a na sebi nema baletnu haljinicu, već joj vjetar mrsi dugu plavu kosu,upravo raspletenu od pletenica, onako valovitu, kao i lepršavu bijelu tanku haljinicu, a svjeslost je svuda oko nje, toplo je i ugodno, taj san je toliko očaravajući i divan, da mi je teško kad se probudim. Onda opet kad zaspem, anđeli i ona, opet potpuno preuzmu moje snove, čuje se smjeh i sve je toliko beskrajno lijepo i ugodno, opet kad se probudim bude mi preteško, jer san je takav da me plaši koliko je lijep i ugodan i koliko se ne želim buditi. Svaki dan joj palim svijeću...
Zadnjih nekoliko dana sanjam sve moje snove-maštarije ostvarene. Sve što sam ikada željela, u tim se snovima realizira na čudesan način i to tako jednostavno i normalno, kao da nema ni najmanje sumnje..
Od svega mi je najteže, da je ponekad nemoguće razlikovati što je san, što je sjećanje, što su podsvjesne želje.. čak sam se našla u situaciji da pitam muža, da li se on sjeća nečega iz mojeg sna, za što sam bila uvjerena da je bilo realan događaj... čak mi je i u snu izgledao tako, kao deja vu...
Pa sad jedva čekam da odem leći.. znam već doći će san i u tom snu će se stvarnost izmješati s anđelima i ostvarenim snovima-maštarijama, . zavarava li me moja podsvijest?? Najavljuju li ti snovi nešto?? Toliko su "konačni" i toliko su dovršeni, riješeni, da počinjem sumnjati da me moja podsvijest priprema na kraj.. na odlazak među anđele... naravno, jednom sam imala nde i ne bojim se smrti, ali ni ne želim da ona dođe sada kad još mogu puno toga dati... imam ja još neobavljenih poslova, još neostvarenih snova, no svaku večer, jedan po jedan, se u snu ostvari i riješi... moram brzo smišljati nove i nove.
Post je objavljen 21.02.2009. u 22:58 sati.