Jutro brie tragove,nitko nikog ne razumije.
Omamljivo je to jutro to me die u svijet,u ivot,tamo gdje pripadam eljela ja to ili ne. Die me prema novim usponima i padovima,novim pobjedama i porazima. No emu da razbijam glavu, emu da se glupostima muim kada mogu da uivam,da ivim ivot iz snova,druga strana mojih misli.
ivjeti u mom tajnom svijetu,tajnom parku sree koji me vodi u zagrljaj radosti i vedrine,daje mi krila slobode.
emu sve moje boli kada jo uza sve imam tebe!
Jer ti si ono to mi ivot ispunjava. Tvoje lice,tvoj osmjeh. Tvoj pogled pun ivota, vrele budunosti, pogled koji sjaji ostvarenjem svakog sna. Dubina tvojih oiju koja me uvjerava da sam slobodna,mogu sve to poelim. Tvoj drhtavi,s druge strane jak i mudar glas koji me uvijek odvede daleko u svijet misli,moi svijet. A onda me svojim slatkim smjehom ponovo vraa nazad u ovu oronulost, ovai svijet boli...koji se kroza tvoj smijeh i vedrinu oiju ini poput grada gdje su svi nasmijani a momci obasipaju djevojke cvijeem.
Ti,koji mi daje krunu od perja i ini od mene osobu vrijednu spomena i sjeanja,osobu sa snovima,eljama,ciljevima.
Ti,koji mi daje zlatna krila vodei me do neba i jo vie pa nazad,na krilima sree,krilima radosti i slobode.
Ti,koji mi ispunjava duu slatkim snovima.
Ti,kojeg nikada zaboravit neu,
Ti,koji mi svakodnevno donosi sreu.
Tebe kojeg volim i nikako ne elim izgubit.
Ti koji mi daje razlog za ivot.
Ja sam stvarno sretno djete...
Post je objavljen 16.02.2009. u 17:38 sati.