Marketing
Kruna od Perja
Svijet se gasi,dali si ikad pomislio da bismo mogli biti kao braa?
Budunost je oko nas,ljubav je u zraku. Mogu da je osjetim svugdje...plovi sa vjetrom,vjetrom promjene.
Povedi me u aroliju trenutka,u no gdje djeca budunosti sanjaju daleko. Ja samo sjedim,sjedim i ekam. Da li aneli znaju kuda idemo,gdje je mjesto kamo poemo kad ostarimo. Ostarimo od ivota.
Kada hodam umorna a bol zajedno sa mnom po ulici kroi,u toj koloteini.
Tada pogledam gore,u tai beskraj,vidim da sam blagoslovljen ljubavlju i to vie osjeaj raste,osjeam njegov dah koi mi i kroz kosti prolazi.
I kada ljubav uvene i dalje u vjerovat u anele.
Ako se probudi ujutro jer ne osjea krevet pod sobom,
izgubljen si,povrijeen,umoran ili osamljen,
nemoe se kontrolirati...pokuaj kako moe.
Moda nae ono to trai,moda nae ljubav zavijeka i dovijeka.
Jer ivot trebao bi biti glazba,radio,svakoga dana.
Jer ti si oluja,kontra prozoru,
sljedi me kao sjena...zaronit u u ocean bez kraja...
Cesta,put moi vodi me kui,tamo gdje pripadam. Samo me povedi kui.
Godine sve provedene,zakopane sad ve ispod zemlje.
Postali smo nita vie nego skupina pjevajuih zombija.
S vremenom,sve smo tii,sad slijede prvi kompromisi.
Otud samo korak,dva do poetka novoga poraza.
Ako hodam ovdje,hodnicima ovim dalekim
noas pretihim,
pa kroim kroza mrak,kroza tamu
i ekam tai glas da ujem.
Dopusti li mu da hoda hodnicima tim dalekim,
nije tako tiho.
Svemu lijepom doe jednom kraj,
ali i svakom zlu takoer.
Jedina rije ove veeri ide mom Bubimiru,
onog kojeg volim,koji mi ve fali.
A znam da ga jo uvijek dugo neu da vidim.
Ali ja sam i dalje,jo uvijek jedno sretno djete koje
ne ivi u snovima; ja sam djete koje ivi svoje snove!
Jer budunost pripada ljudima koji vjeruju u ljepotu svojih snova!
Post je objavljen 13.02.2009. u 19:45 sati.