Prije nekih tjedan dana Dragi i ja smo se uputili u garsonijeru, bez laptopa (to je znailo da emo provesti vrijeme priajui, a ne gledajui filmove i/ili serije). Razgovor je skrenuo na priu o bivima, o starim ljubavima, o svemu onome o emu Carrie Bradshaw ne eli razgovarati sa svojim dekima.
Moram priznati da to nije bio jedan od najugodnijih razgovora u mom ivotu i, dodajem, to je teki eufemizam. Imam neto vie iskustva i malo deblju 'prolost' nego Dragi, pa reciprociteta ba i nije bilo. O Dragom sam otkrila da je bio poprilino emocionalno konzervativan prije mene, dok sam ja bila poprilino otvorena. Moda i previe, ali to je ve neka druga pria koju vjerojatno neu napisati.
I rekla sam mu sve, ali ba sve, ak i ono za to sam mislila da u zauvijek zadrati za sebe. Dragi je postavljao pitanja, a ja sam ih odgovarala. Mislim da sam mu neke stvari krila do tog trenutka zato to nisam bila u poziciji da odluim o tome da li mu lagati ili ne. Kad sam napokon dola u tu poziciju, opcija la istina nije zapravo postojala, jer sam osjetila ugriz lai u naoj vezi i znala sam da mu moda mogu preutjeti neke stvari, ali lagati nikad ne bih mogla.
Zakljuak? Drago mi je to zna sve o meni i o mojim vezama i vezicama, te o emocionalnim eskapadama raznih vrsta. Ipak, istovremeno me i mui ta naa iskrenost. Moda je zato praktiki jedina stvar koju ne zna o meni ovaj blog. Treba mi neto moje, neto to ne moram dijeliti s njim, moja privatnost.
Ne znam zato, ali treba mi neto samo moje, neto tajno i nepovredivo za to nitko ne zna, makar i prividno. Smijeno je zapravo to Dragi i hrpetina svi moji frendovi znaju adresu ovog bloga, jer sam prije nekoliko godina imala blog s istom adresom koji sam preselila u napadaju paranoje.
No, ako je itko ikad itao ijednu od mojih ispovijesti, sigurno mu je poznata reenica: zapoela sam ovaj post elei pisati o neem sasvim drugom. Ovdje vai isto. Pria je skrenula na moj razgovor s Dragim jer je dio tog razgovora bio neugodniji od svega ostaloga, a to bi bio dio o Edipovom kompleksu.
Inae nije lako razgovarati o neem takvom, nije lako ni razmiljati o tome, a kamoli priznati postojanje istog. Najzanimljivije je bilo kad sam Dragom poela objanjavati zato je on utjelovljenje mog Edipovog kompleksa. Osjeala sam se neizrecivo debilno dok sam mu to govorila, ali eto, ja puno priam.
Uglavnom, zakljuila sam da sam ipak bila u krivu (to mi je uvijek teko priznati). Dragi nije utjelovljenje mog Edipovog kompleksa, upravo obratno, u njemu sam nadila svoj Edipov kompleks. Kako sam dola do tog oslobaajueg zakljuka?
Nedavno mi je bio roendan. Cijeli dan sam se zajebavala sa nekom glupavom tortom i kolaiima jer sam odluila ipak pozvati dvoje mojih najdraih prije 'slubene' proslave. Stari je doao doma oko osam, Dragi je ve bio kod mene i nasluao se mojih strepnji oko torte i angrizanja oko keksia. Od svih ljudi koji su mi estitali roendan, stari je to uinio zadnji i to na jedan poprilino bezvezan nain. A nakon to je dola i Jelena uslijedili su raznorazni prigovori o mom cjelokupnom doeku i ugoivanju, to mi je poprilino izilo na kurac s obzirom da sam se cijeli dan jebala s tim glupostima i to mi je bilo jako stalo da za svoj roendan napravim barem neto.
Sve je to bila zajebancija, istina, ali smetalo mi je. Shvatila sam da je beskorisno i da je moj stari takav, da e nai neku sitnicu koja mu ne odgovara i onda e je preuveliati. Najvie mi je zapravo smetalo to se tako ponaao dok su Dragi i Jelena bili tu. Ispalo je kao da je sve to sam napravila bilo zakurac, a stvarno sam se trudila.
Bez da se potrudio uspio mi je unititi roendan, moj mali trud da na svoj dan ugostim dvoje mojih najdraih ljudi i da s njima provedem malo vremena. I injenica da mi je roendan estitao u pol osam, nakon to sam ga ja nazvala i nakon to smo priali na telefon nije mnogo pomogla.
U svakom sluaju, Dragi cijeni moj trud, ak i onaj najmanji. Ne uzima ono do ega mi je stalo zdravo za gotovo i nema se obiaj okrutno aliti s tim stvarima. Nije hladan i nema problema sa iskrenou i sa izraavanjem osjeaja bilo kakve vrste. U svakom sluaju on je daleko od mog oca.
Mislim da je moj stari sad u fazi u kojoj je on sam sebi na prvom mjestu u svemu. I razumijem to, ja sam ipak do sada trebala diplomirati i odseliti se. Moda je razumljivo zato se sve vie osjeam kao smetnja, pomalo nevoljeno. Na kraju krajeva, ipak sam malo produila svoj boravak u roditeljskoj kui.
Post je objavljen 12.02.2009. u 13:40 sati.