ovako bih ja komparirao glupost. govorim iz ivotna kancelarijskog iskustva. duhovitost, iliti smisao za humor, kompariram kao: smijean, smjeniji, izvien, dok pamet ide ovako: pametan, pametniji, opasan. o ovome, pak, govorim kroz osobno iskustvo s enama: naime, ene koje sam zasmijavao ne daju. tako jednoj maloj slovenki velim: eto tebi itav zaljev diranski na upravljanje, a meni samo slobodan prolaz ! i ona samo toliko umire od smijeha da se bojim da netko drugi ne iskoristi njenu neozbiljnost i oduzme njeno upravljanje nad zaljevom diranskim i moj slobodan prolaz. drugoj jednoj, magistrici, velim: joj, ta bi ti sve magistralno radijo ..., a ona isto, samo se zagonetno osmjehuje i jo mi hoe platiti pie. u to vodi ova emancipacija ? ovjek im daje duu ( moja je zajebantska ), a one ju nee. kao, one bi neku drugu, veu, moebiti potkovaniju. treoj jednoj, s treeg, ne velim nita: samo je smijeno gledam, a ona se samo smijeno srami. i tako to ide, ali nita ozbiljno se ne deava. sve ostaje na margini smijeha i plitka sjebavanja.
zato, kreem od sutra, tonije 04.02., tono pet dana prije roendana, ozbiljnije. uostalom, rukomet mi je najblje pokazao kako treba s duhovito-lepravog prei na pametnije i opasnije, ako hoete i grublje. pa to bog venera da.
Post je objavljen 04.02.2009. u 14:18 sati.