Uvijek gubimo stvari koje su nam bitne.
Ponekad naom krivicom. Ponekad ne.
Uvijek alimo za neim.
Onim stvarima koje su nam bitne?
Ili mi mislimo da su nam bitne.
Ponekad shvatimo da nita nije savreno.
Da neke stvari koje su nama pune mana i nikako ih nemoemo 'progutat'.
Te stvari, su nam bitne. Da. Te stvari pune mana.
Ljudski je traiti mane na svemu.
Ljudski je traiti savrenstvo.
Shvatimo li ikada da to ne postoji? Da.
Shvatimo to kada je kasno.
Kada smo to ve izgubili, kada za time alimo.
Kada smo ve nali toliko mana da smo to otjerali od sebe.
Isplati li nam se pokuati to dobiti natrag?
Isplati li se uloiti toliko energije i patnje u to?
Znamo da emo to opet ponovit.
emu onda to? Nema smisla.
Normalno je troiti vremena, snage, sebe na to sve.
Normalno je izgubiti ono to nam treba.
Normalno je aliti za tim.
Svi smo tamo bili. Svi smo to proli.
Bit e nam lake ako shvatimo neke stvari.
Ako shvatimo da je to dio ivota.
aljenje i gubljenje.
Uvijek izgubimo ono voljeno.
Htijeli ili nehtijeli.
Moda je to sudbina?
Moda je to nesrea?
Moda je to srea?
...
Izgubila sam i ja neto divno.
Svojom krivicom. I naalost svijesno.
Oprosti. <3
Post je objavljen 03.02.2009. u 17:39 sati.