Marketing
dodir ptice na ramenu/mog dečka odvoze na psihijatriju
borim se protiv sna
borim se protiv riječi
borim se protiv misli
ali one nadolaze same
kao neumitnost njegovih stihova
u jutru se pitam koliko je još dana
do dolaska slikarevog
u moje naručje
njegova kosa mirno počiva na mojim rukama
kao sjećanje mrtve ptice
u mojoj viziji njegovi pramenovi
nježno padaju na moja gola ramena
poput biserne prašine zaboravljenog klesara
a onda čujem raspuknute vijesti
neće doći
on neće danas doći
isti scenario bola
gnjev udarci i bolničko vozilo
opet isto opet bolno
ta bolna vijest
zaleđene suze crnog bola slijevaju se
ponovo niz moje obraze
gnjevne suze njegovog bola
čiste asfalt od prašine
koliko je to bola u predivnom tijelu njegovom
ja to nikada neću znati
moji poljupci i dalje nježno
padaju na njegova ramena
kao mrtve ptice
njegove oči su sada prazne
ubijaju ga antidepresivima
zlatni anđeli smrti u bijelom
a njegove usne iste one koje su me ljubile
uvjeravam se tako je
samo ptica na njegovom ramenu
naslonila je glavu na vječnost
Post je objavljen 03.02.2009. u 15:42 sati.