Marketing
Gdje je granica?
Nije me odmah zasmetalo, zapravo je, ali ne u tolikoj mjeri kao dan kasnije. Na neki nain bilo mi je ak i smijeno i u nekim dijelovima prie mogu se ak sloiti s njom. Ali ipak postoje neke granice, barem ja tako mislim koje se ne smiju prelaziti ako se ne eli sruiti ono to se godinama i neprestano gradi. Kako je lako unititi izgraeno. Godine rada i truda, a dovoljna je sekunda, jedan krivi pogled i rje i sve se rui. Nisam imala vremena misliti na ono to je rekla. Nisam imala vremena misliti na nju niti njene gluposti kojima me zamara ve godinama. Mislila sam da e se opametiti ali izgleda da sam se prevarila. Kad bolje razmislim ne znam zato se druim s njom. Zamara me, ide mi na ivce, nemamo nita zajedniko... Naravno nije sve tako loe ali trenutno ovo je loe prevladalo.
Doprlo mi je do mozga kad sam ponovila na razgovor u glavi. Nazovem ju i svako malo kae mi da ponovim to sam rekla. Kuha ruak pa me ne uje dobro. Sad ja sluam njeno izlaganje o bivem (prekinuli su prije 2 godine, on se oenio, ima dijete, ali ona i dalje misli da ju on voli iako ima najboljeg deka na svijetu), sluam kako je proao njenom ulicom i gledao je (moe misliti) iako je nije mogao vidjeti... Usput pita me to ima novo kod mene. Ponem priati, tek jedna reenica kako i nisam najbolje zadnja dva dana kad ona doe "Hmmm" a u pozadini ujem zvuk tipkovnice. Naravno da me ne slua, odgovara na poruke i nastavlja kako joj neka kolegica nije poslala mail.
Nije to prvi puta. Nikada ne slua, ne zanima je nitko osim nje same. Ona je najljepa, najpametnija, sve je njeno najbolje i nita drugo ne vrijedi.
A onda razgovor koji mi vie ne da mira. "Zna, zvala sam te sino i nije te bilo. Javila se tvoja mama. Nepodnoljiva ena. Digla mi je tlak..."
Ona je prijateljica s najkraim staom. ak i da se poznajemo 20 godina a ne samo 4, pravo na vrijeanje ne bi dobila. Moe rei svoje miljenje o meni, ali dalje od toga ne. I nastavlja ona usput ekajui da se sloim s njom. Pustila sam neka pria, da ujem hoe li se zaustaviti. Ne mogu vjerovati.
Sve se pokrenulo. Ne samo 40 minuta dug razgovor, ve sve 4 godine poznanastva. Kad bih pisala listu za i protiv, ova druga bila bi puno puno dulja. Prela je granicu. Prela je granicu mnogo puta kad bolje razmislim ali sada... zgadila mi se. Bilo je i vrijeme, rekli su mi sino. Kako sam uope mogla dopustiti da to "prijateljstvo" traje? Jesam li bila naivna, pijana ili luda? Da budem iskrena ve sam htjela okrenuti lea i nastaviti dalje, a sada mi se pruila savrena prilika. Neka poglavlja moraju se zatvoriti. Sumnjam da bih je vie mogla podnijeti.
Post je objavljen 01.02.2009. u 14:48 sati.