Pravdao sam se sljepoom, no ipak sam smatrao u dubini due da moja dua bolje prepoznaje ljepotu. Ispovijedao sam se pod izlikom da me seksualno privlai, ali znao sam da mi je seksi njena dua, vie od predivnog lica i tijela. Njena duga crna kovrava kosa zvala me je da ju operem, ali ona to nije znala.
Bio sam bahat i samouvjeren, odstupao sam povremeno, diplomatski. No je zvala u naruje, a ja sam se predavao mislima, enji i elio poetak...
Sanjao sam kako mi prilazi, neodluna, ona eli da budem tu, opisan u njenim snovima, egzaktno i striktno po nacrtima koji su se projicirali. A ja sam odluio biti svoj, jer sam smatrao da je sve pitanje doivljenog trenutka. Ona je eljela priu, a ja sam elio da je ljubim, da o tome priamo kasnije, zagrljeni. Netko je morao popustiti.
Usred ptie sam joj poljubio kutak usana. Svjetla su se pogasila i gledali smo se u mraku, okrueni samo tiinom. Poljubio sam i rame. inio sam to polako, crtajui nepravilan oblik na leima, usnama joj tek dodirujui kou. elio sam oznaiti svaki dijeli njenog tijela, ostaviti vlaan trag na njenoj njenoj koi koja se jeila.
Glazba je kreirala ritam mojih poljubaca, dodiri su kreirali njene reakcije, ona se oputala i istovremeno bila napeta, eljna. eljela je da ovo potraje. Nisam joj elio obeati jer bih se i ja tada nadao... elio sam samo uivati u trenutku, ali i da taj trenutak potraje zauvijek ili da se samo ponavlja... elio sam da joj mirie moja koa, da uiva opet u mom drutvu, elio sam aroliju...
I opet sam se probudio iz predivnog sna... Ne znam razlikovati stvarnost od elja i snova... Moda ipak svi ivimo u nekoj zabludi.
Ipak, elim opet sanjati. I misliti da je stvarnost.
Post je objavljen 29.01.2009. u 17:49 sati.