Marketing
is this the feeling I need to walk with
Vrijeme...to kratko vrijeme to ga provodila sa njim sve joj je znailo.Tako malo su se viali a ona ga toliko voljela. I nitko joj vie nemoe rei da ljubav na prvi pogled ne postoji...jer ona zna da postiji...ona ju osjea!
Tako malo rijei izgovoreno...a toliki osjeaji...
Boljelo je to su so toliko rjetko viali. No zato se je svakom susretu iznova veselila kao djete medvjediu. I unato tome nie bila tuna jer znala je to znai voljeti,znala je kako ivjeti s tim.Znala je da ga voli!
Osjeaj bio je predivan...voljeti nekog iz nadubljeg kutka srca...
Svakodnevno voena do neba i natrag na krilima ljubavi i misli.
No zar je svemu doao kraj? Na ponovnom susretu kojem se najvie nego ikojem prije veselila...nije toliko radosna otila doma.
Ponovo mu je pokazivala svoju ljubav,davala mu ju,pruala...nije traila nita zauzvrat,osim malo ljubavi. I dobila je. Barem je ona tako mislila.
Njegove rijei kasnije,bile su smjene...nisu imale smisla...ili jesu?
Oi se uvjerie u to... Preda njom stajala je istina,kruta i bolna istina.
Zato sada ovo? to je uinila?
Traila je odgovor... Njega je pitala...
Traila je odgovor u njegovim oima,rukama...u zraku,vremenu.
Nije ponovo htjela ostati povrjeena...ali uzalud.
Odgovor,istina bolniji nisu mogli biti...bolniji i od maa u grudima. Tolika ljubav,tolika strast...a neuzvraena...ni trunkom ljubavi!
to je uinila,gdje je pogrijeila? Tko je kriv?
Utjehe u vinu nema...bol ostaje...
Pjesma ori se...pjeva se...glas iz ustiju njenih navire i navire...nemoe da stane...a suze samo to nisu potekle...
Ali ni vika ni najmanja stvar ne pomae. Ostaje ta bol,ta neozljeiva bol!
to si uinio? Stoji sama...u toj buci...okruena gomilom ljudi...a kao da ih nema...kao da ni nje nema ovdje,ne postoji.
Sve se oko nje vrti...sve je umuklo...svaki glas...a muzika kreti u sobi.
to li joj sada preostaje? emu da se vie raduje?
Neka vrag nosi sve! Duhovi uspomena u zraku su...oko njih...
Nema vie osjeaja niza to...izgubila ih je te veeri.
Tog trena... Pa mu stoga ponovo prua sebe...ali ne i ljubav...sada je samo ostala isprazna strast...pusti poljupci i strast do plesa...koja ju vodi u drugi svijet...njezin svijet. Davala mu sebe vie nego ikada prije...ali nita vie nego tjelesno...
Trebala je neto da joj zaokupi misli,da zaboravi.
Jedino je u plesu...i pjesmi nalazila utjehu!
No i tome je doao kraj. Tako kratka no....a toliko uspomena...koliko sretnih toliko bolnih. Sljedeih nekoliko dana bilo je nepodnoljivo.
ivjela je od jutra do veera,vukla se po kui.
Kui...koja se nalazi duboko u umi,daleko od sviju,dalako od okrutnog svijeta! Dani su prolazili,tuga je postajala jo samo jaa.
Ipak,vrijeme lijei te rane,pomalo,ali lijei...
S vremenom se izgubio iza svega,u magli.
No jo uvijek nije nestao. Jo uvijek je tu...u mislima.
Koliko puta jo se sjeti tih trenutaka,koliko jo zna zaboljeti.
Slike se vraaju,uspomene naviru...treba njegovu sliku da se utjei,da se sjeti. Nala ju je...ali je s time nala jo i neto gore...
Stara slika...ali ipak bolna...bilo kada bilo...ipak je na slici drugu ljubio.
I jo danas ostaju sjeanja...jo danas ostaje bol.
Da li e vie kao tada voljeti...da li e ikad za povratak moliti i hoe li se stara ljubav ikada vratiti??? Moda sa ponovnim susretom...a moda i ne.
Sada ostaje djevojka,praznoga srca. Sjedi tu,pokraj mene,gleda u prazno,ne vidi to je dalje. Sjedi skupa sa mnom...i nezna kako i zbog ega dalje.
Post je objavljen 28.01.2009. u 16:40 sati.