Pregled posta

Poglavlje 15/ Poglavlje 16/ Poglavlje 17

DODANO 2 PUT: evo odlučila sam =) ...... znači .... ovako .... ovaj tjedan neću obajviti novi post jer ću ostaviti da svi koji nisu stigli pročitati post pročitaju ga do kraja ... nadam se da vamto odgovara jer vas ne želim natrpavati novim postovima a da još niste pročitali ni stare ... mislim da je to dobra odluka =) ... eto ako ovaj tjedan ne pročitate ... ma onda nema veze ... ja ću i dalje objavljivati postove, a tko čita ... ok ... i više neću gledati tko mi dolazi na blog ... objavit ću knjigu do kraja ... neka svrati tko želi, a oni koji ne vole čitati moju priču mogu otići s bloga ... neću se ljutiti ... bolje mi je da znam tko stvarno čita, a da ne mislim da mi blog čitaju neki ljudi a oni samo prokomentiraju jednu rečenicu ... a uostalom ja znam tko mi zaista čita i jako mi je drago zbog toga ... i svima vam od srca hvala što ste me nagovarali da ostavim blog =) najbolji ste blogeri na svijetu .... šaljem vam velikuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu pusu =)



DODATAK: hej ljudovci ... evo odlučila sam zatvoriti blog ... hvala svima koji su od početka
čitali ... stvarno ... zahvaljujem vam na sve jezike =)
i vi ste najbolji blogeri kojih sama upoznala ... pogotovo ovih pet koje sam nabrojala ... njih je stvarno zanimala moja knjiga =) eto drago mi je što sam vas upoznala ... =) iako sam mislila da nije dobro biti na blogu jer ima puno pedofilla =) ... i sada ... ostaviti ću blog ali više neću pisati postove ... =( znam da ću neke razočarati, ali eto ... već sam odlučila... imam previše obaveza, moram učiti njemački, tu mi prijete da ću pasti ako dovoljno dobro ne naučim jezik za godinu dana, a dali su nam uvjet da nemamo ocjene dvije godine ... i odlazim u drugu školu ... eto ima puno toga u mome životu, a kao da mi se još da pisati blog ... stvarno ne stignem ...
OPROSTITE LJUDOVCI MOJI ...
i evo male zahvale pošto blog neće dobiti svoj kraj :
hvala svim mojim vjernim čitateljima. zaista ste me uvijek usrećili sa svojim komentarima i uljepšali ste mi svaki dosadan tjedan ove glupe škole =) drago mi je što sam vas upoznala ... i ... uvijek ste mi namamili osmijeh na lice kada sam čitala vaše komentare ....
posebno zahvaljujem curama :
LITTLE GIRL ...
JUST SOMEONE ...
SABRIEL CULLEN ...
LOVING A WEREWOLF
I ...
TWILIGHT FREAK ...
svima vam iskreno iz srca : HVALA


Hej ljudi... =) evo su možda zadnja poglavlja koja ću objaviti na blogu ......... brišem ove glupe linkove jer pola njih ne čita ...
ako je netko stvarno od početka čitao knjigu mogu mu poslati čitavi word ... eto pa da ne duljim s ovim glupavim blogom ... ionako to nema smislila...
i znam da sam dosadna s tim da mi ljudi ne čitaju knjigu, ali eto moram to napomenuti - fkt sam razočarana, ali ok .... mislim ionako blogovi dugo ne izdrže... ali eto .. točno znam tko su moji vjerni čitatelji, a nadam se da i vi znate =) eto to je to ukratko od mene ... uživajte u novim poglavljima,
i za LITTLE GIRL - sorry što kasnim s poglavljima.. baš me razvesele tvoji komentari : kada će novo poglavlje? .... i baš mi je drago što uvijek svraćaš na blog iako ti ja ponekad ne javljam
i za JUST SOMEONE - ajme obožavam tvoje komentiranje citata u knjizi ... to mi je fkt zanimljivo čitati ... =)
za YOU.MAKE.ME.SO.SAD ILI TWILIGHT FREAK - drago mi je što i ti čitaš, ali eto .. kao što sam već napisala ... volim kada mi se detaljno prokomentira ili kada barem napišeš na koga sumnjaš ili tako nešto ... znaš da mi je to najzanimljivije za čitati =) tnx što uvijek svratiš na blog =)
za SABRIEL CULLEN - definitivno sam sigurna da ti čitaš moju knjigu, jer ipak voliš mračnjake =) hehe ... ma šalim se ... iznenadila si me tako brzo pročitavši sve što sam napisala budući da nisi čitala od početka =) stvarno voliš knjige =) thank you very much
i još jedna osoba koja mi definitivno čita ( barem se nadam) LOVING A WEREWOLF ... hvala što uvijek svraćaš, ali također bih voljela da barem napišeš na koga sumnjaš ... = ) tnx... =)
eto to su moje male zahvale ... =) eto i red je na meni da zahvalim svim blogerima koji mi čitaju ...
kada sam na svome blogu haydechristensen napisala da ću objavljivati nadala sam se da će biti više čitatelja, ali sada tek gledajući svoj blog vidim da je od početka bilo puno blogera koji su čitali, a sada ih je ostalo relativno malo ...
i iskreno, znam da je čudno - ali jako mi je drago zbog toga... jer sada baš vidim tko su pravi čitatelji =)
i ne zamjerivam vam što odmah nakon što napišem post ne svratite jer znam kako je to kada imaš obaveza preko glave... užas ... ta škola( kuća strave) =) pa eto ... samo da znate da se ne trebate svaki put ispričavati što niste prije navratili jer vas shvaćam =)
hvala vam puno i šaljem vam veliiikiii Pozzzzekkk i pusse =)


eto ... znam da sam već dosadila s ovime pa ... evo ... nova poglavlja ... =)
uživajte ...
ps: ispričavam se na ovim razdvojenim slovima ali to nikako ne mogu popraviti ... mislim ipak sam ja jedno nedokazno zbunjeno biće pa ćete mi to vjerojatno zaboraviti ... =)

Poglavlje 15:

Poglavlje 15:
Kako je moguće da dnevnik odjedanput nestane? Morao se nalaziti među Christininim stvarima. Nemoguće da je odjedanput nestao. Ali sigurno nije sam od sebe nestao nego ga je netko uzeo. No tko bi to mogao biti? I zašto bi to netko učinio? Zašto? Sada sam morala ozbiljno razmisliti o situaciji u kakvoj se nalazim. Christina je mrtva, u dnevnik je napisala nešto što ju je plašilo, a nakon toga je dnevnik netragom nestao. I tada sam shvatila da je netko nešto učinio Christini ili se Christina s nekime posvađala, a i moglo se dogodilo nešto gore. Mnogo gore. Shvatila sam da je netko od mojih prijatelja ubio Christinu. No zašto? Taj „netko“ nije imao nikakav razlog da ju ubije. Ali ipak, činjenica da je netko ubio Christinu nije mi dala mira. Odlučila sam ozbiljnije razmišljati i početi istraživat' smrtni slučaj koji se dogodio u trenutku kada su svi mislili da je sve u redu. Odlučila sam da nikome neću reći za svoje sumnje. Ako bi netko znao, dogodila bi se najgora stvar od svih mogućih. Ubojica bi shvatila da znam za zločin. Zbog toga sam odlučila šutjeti, no i nikome govoriti o spoznaji da jedina znam istinu. Da nitko ne bi posumnjao zašto sam tako dugo na katu uputila sam se prema prizemlju.
Nisam ni opazila da je ponovno pao pljusak. To mi je još više pokvarilo raspoloženje. Shvatila sam da se vrijeme pogoršava. Opazila sam svoje prijatelje kako šuteći bulje u mene. - Što vam je? Zašto ste tako „pokisnuli“? Što se dogodilo?
- Alice, molim te reci nam što je s tobom. Zašto si stalno pod stresom ? – pitala me zabrinuta Vanessa koja je ležala pored Michaela.
- Što bi mi bilo? – pokušala sam biti što opuštenija jer nisam htjela raspravljati o svome problemu. - Alice svi vidimo da se ponašaš poput nekog duha. Zašto si takva, čak imaš i noćne more. Svi smo mi potišteni zbog ovoga, ali čini mi se da ti imaš najveći problem – rekla je Vanessa ozbiljno gledajući u moje tužno lice.
- Ma to je zbog Christine. Teško prihvaćam činjenicu da ju nikada više neću vidjeti. Samo sam zbog toga tužna – govorila sam uvjerljive laži.
-Alice, jesi li sigurna da je samo to posrijedi? – pitala me zabrinuta Brooke.
- Što vam je? Samo mi je zbog toga loše. Zbog čega drugog bi bila tako uzrujana? – probala sam biti što veselija u prostoriji s mojim zabrinutim prijateljima. - Alice, moramo razgovarati – rekla je Vanessa.
- O čemu Vanessa? – bila sam ustrajna u namjeri da mi prijatelji ne govore kako moram biti dobre volje. Nije mi se dalo slušati njihove savjete.
- Mislim da bi svi trebali još razgovarati o Christini. Moramo saznati razlog njezinog samoubojstva – tiho prošapće Joy.
- Tako je. Svi zajedno moramo znati sve moguće razloge – rekao je James.
Prva sam počela: - Christina je imala dobar život. U početku je sve bilo u redu. Imala je dobre ocijene u školi, odlične i zabavne prijatelje, te dobre roditelje. Onda se pojavila Viktorija. To je bio još jedan razlog da bude sve sretnija. Viktorija je bila različitija od svih ostalih u školi. Znala je slušati prijatelje, pomagati im, a to je bio razlog zbog kojeg ju je Christina silno voljela. Viktorija se bavila magijom što je svima nama bilo jako čudno, no mi smo ju ipak prihvatili. - Tako je, svi su voljeli Christinu – začuo se Anthonyev tihi glas.
- No onda se tog dana dogodila nesreća – nastavila je Brooke, a ja sam odahnula jer nisam trebala nastaviti priću. Bilo mi je veliki problem pričati o Christinia. Sama pomisao da je mrtva me zaista uznemiravala. Brooke je nastavila s tužnom pričom. - Pojavila se Adriana, Christinina polusestra. Mrzila ju je jer se zbog nje morala rastati od prijatelja i obitelji, no Christina za to nije znala. Bila je sretna što je napokon dobila novog člana obitelji. Nije imala brata ni sestru. Zbog toga je često bila usamljena. Činilo se da napokon ima sve, ali Adriana joj se silno željela osvetiti. Zbog svoje posebne ljepote mogla je privući bilo kojeg dečka. Christina je bila u vezi s Tomom. On je bio jedan od najpopularnijih i najzgodnijih dečki u cijeloj školi. Mnoge djevojke željele su biti s njim, no njegovo srce je „zarobila“ Christina. Adriana je sve radila kako bi napakostila Christini. Uništavala joj je stvari, udaljavala ju je od prijatelja, pričala tračeve o njoj, ali Christina se nije dala. Ipak, svi su bili na njezinoj strani. Adrianu je ljutilo što su svi bili za nju. Jednostavno je mrzila Christinu. Tada je odlučila pokušati osvojiti Toma. To nije bilo lako, tojest nikome nije bilo lako osvojiti Toma. Adriana je bila prelijepa. Bavila se manekenstvom. Dečkima je bilo teško odoljeti Adriani. Htjela je zavesti Toma kako bi se osvetila Christini. U početku joj to nije uspijelo, ali Tom je polako počeo popuštati. Počeo je izlaziti s Adrianom, a da to Christina nije znala. Adriana je cijelo vrijeme govorila Christini kako izlazi s Tomom, ali Christina joj nije vjerovala. Bila je sigurna da ju Tom nikada ne bi prevario. Adriana joj je rekla da će dokazati da ju Tom vara. Jednoga dana je Adriana bila s Tomom ispred Christinine kuće. Christina je izašla jer se morala naći s Joy. Vidjela je Adrianu i Toma u poljupcu. Tada joj se život srušio. Danima nije jela niti izlazila iz kuće. Svi smo joj pokušali pomoći, no nisu uspijevali. Jedino ju je Viktorija mogla utješiti. Polako se počela oporavljati. Adriana je bila sretna što je uspijela doći do svog cilja. Nakon nekog vremena Adriana se povukla. Više nije razgovarala s Christinom. Viktorija je predložila da svi zajedno odemo na jezero. Dogodilo se to prije dvije godine. Christina se složila, a svi su bili sretni jer smo uspjeli u naumu da se Christina oporavi. Na jezero su išli mnogi iz naše škole. Došle su tri grupe. U prvoj su bili Adriana, Tom, Andrea, Lisa, Christian, Lukas i Dan. U drugoj su bili neki štreberi koji su cijelo vrijeme dosađivali ostalu ekipu. U trećoj grupi su bili James, Anthony, Joy, Christina, Viktorija, Vanessa, Michael, Alice i ja. Svi smo se ludo zabavljali dok nam tu zabavu nije pokvarila iznenadna smrt. Ujutro smo našli mrtvu Viktoriju zakopanu negdje u grmlju. Za Christinu je to bilo zaista previše. Adriana joj je uništila život, Tom je prekinuo s njom , a još je umrla i njezina najbolja prijateljica. No nije samo Christina bila u šoku. I ostali su bili izvan sebe. Bilo je grozno gledati mrtvu Viktoriju. Cijelo vrijeme je Joy bila uz Christinu. Christina je odlučila opet biti ona stara. Uspijela je, no nikada nije prestala pričati o njoj. Mnogi ju nisu mogli trpjeti jer su stalno stara sjećanja bila prisutna. Zadnje ljeto, tj, ovo je sve bilo u redu s Christinom. Malo je odmah na početku ljeta počela pričati o Viktoriji. Možda je to bio razlog zbog kojeg je počinila samoubojstvo. Više nije mogla izdržati, ali činilo se da je sve u redu, da će sve ostati u redu. I dalje me zbunjuje situacija s Christinom.
Vidjela sam Joy kako zuri u pod. Pokušala je prikriti suzu. Nitko nije primijetio da je tako osjećajna. Nitko nije mogao shvatiti koliko ju boli Christinina smrt. - Ne bih više o tome – hrabro je rekla Joy. – Ne želim slušati o Christininoj smrti. Već sam dovoljno propatila. Idem leći u sobu. Umorna sam. Moram se malo naspavati – kazala je izbezumljenim glasom. Joy se udaljila od svih nas. Vidjela sam kako gleda Vanessu s prezirom. One nikada nisu bile u dobrim odnosima. Mislila je da Vanessa ne shvaća niti jednu ozbiljnu situaciju. Meni se činilo da Vanessa ipak pokazuje svoje osjećaje. Pogledala sam Vanessu. Skrenula je pogled kada je opazila da ju gledam..
– Čudno. Valjda je i ona bila previše tužna – pomislih.
- Joy je stvarno u lošem stanju – rekao je Anthony. – Trebali bi joj pomoći da prebrodi sve ovo. Ona je najviše tužna jer je izgubila najbolju prijateljicu. Zaista se ne brinemo dovoljno o njoj. Ona nam je svima pomogla kada je umrla Viktorija. - Tako je – rekao je Michael koji je cijelo vrijeme šuteći zurio prema jezeru. Bilo mi je nepojmljivo vidjeti njega tako tužnog, nesretnog i šutljivog. Polako su se svi spremili za spavanje. Rekla sam Jamesu da bih rađe htjela biti sama u onoj napuštenoj sobi. Nije mi bilo do grljenja i maženja s Jamesom pogotovo nakon ove strašne situacije. James se složio. Anthony je otišao prvi na kat, dok se Brooke uputila za njim. James je vrlo brzo zaspao na kauču, a Vanessa i Michael su otišli u šetnju. - Mi ćemo malo prošetati. Moramo razgovarat o vrlo važnim stvarima – pomalo bahato je rekla Vanessa. Ponekad me živcirala njena umišljenost. Mislila je da je najljepša u cijelom Los Angelesu. Mnogi su se složili s njezinim mišljenjem. Mislila je da joj nijedna djevojka na svijetu nije ravna. Meni se često činilo da je ljubomorna na Jamesa i našu vezu. Dečki su se uvijek htjeli zabaviti s njom jer je to značilo da su face. Svaki tip koji bi prohodao s njom je bio popularan. Dečki su bili totalno ludi za Vanessom. Nijedan joj nije uspio odoljeti, no kod Jamesa je bila druga priča. Često mi je govorio da sam najljepša i najsimpatičnija djevojka u školi. Mnogi su me uvrštavali među najzgodnije cure. Za Jamesa sam bila mnogo iznad Vanesse. Činilo mi se da je Vanessa ponekad ljubomorna na mene. Iskreno, nema razloga. Može imati svakog dečka kojeg poželi. Michael se silno trudio oko Vanesse. Stalno joj je davao komplimente, kupovao joj cvijeće i ostale darove, lijepo se ponašao prema njoj, ali ga je Vanessa iskorištavala. Za Michaelom su ludile mnoge djevojke, a ona je to znala
i zato ga je iskorištavala. Bila sam preumorna pa sam se udaljila od boravka. Krenula sam prema katu. Brooke i Joy su spavale, a Anthony je bio u kupaoni. Ne znam zašto, ali odlučila sam zaviriti u Anthonyevu sobu. Anthonyeva soba koju je dijelio s Brooke je bila jedna od najljepših prostorija u čitavoj kući. Najviše zbog prelijepih slika koje su prikazivale jezero i ostalim otmjenim namještajem. Kreveti su bili udaljeni. Anthony je spavao blizu balkona, dok je Brooke imala krevet bliži vratima. Opazila sam da je Anthonyeva ladica otvorena. Odlučila sam zaviriti. Htjela sam pronaći nešto što bih me moglo zainteresirati. Tražila sam i tražila, no ništa nisam našla. Baš kada sam se htjela uputiti prema vratima opazila sam da je nešto ispalo iz ladice. Podigla sam sliku koja je bila jako zgužvana. Dobro sam se zagledala u nju kako bi prepoznala tko je na njoj. Iznenadila sam se opazivši da je osoba na slici Viktorija.



Poglavlje 16:
Što će Anthonyu Viktorijina slika? Zašto ju ima? Uopće nisu bili u dobrim odnosima. Nikada se nisu odlično družili. Čak nisu ni često razgovarali. Ali zašto onda Anthony ima njenu sliku? Zašto? Čula sam da netko dolazi pa sam brzo vratila sliku u ladicu i uputila se prema sobi. Spremila sam se za spavanje i legla u krevet koji nije bio baš u najboljem stanju. Pokušala sam ne misliti o onoj čudnoj slici koju sam našla kod Anthonya, no jednostavno nisam mogla ne mislit o tome. Zašto ju on ima? Što će mu? Jednostavno nisam mogla ne misliti o tome. Previše me zbunjivala sva ta situacija. Umrla je moja prijateljica, a nakon toga se događaju tako čudne stvari. Ima li to veze s njezinim „samoubojstvom“ ? Ili je netko ipak ubio moju prijateljicu? Netko od mojih prijatelja! No nije imao razloga. Svi su ju voljeli. Ili možda ipak nisu? Shvatila sam da nema razloga da netko ubije Christinu. Ona je učinila samoubojstvo zbog Viktorije i situacije s Adrianom. Nije bilo drugog. Tada mi je nešto palo na pamet. Moram naći Christinin dnevnik da saznam istinu. Unutra će pisati nešto više. Ili razlog njenog samoubojstva ili nešto sasvim drugo. Već sam počela zatvarati oči dok mi je pred njima još bila Viktorijina slika…
Probudio me Michael. Rekao je da je već dvanaest sati.
- Alice, dugo si spavala. Vrijeme je za ručak – veselo je rekao Michael smiješeći se.
- Aha – pospano sam promrmljala. – Pusti me još samo 10 minuta. Molim te.
- Alice, budi se. Nećeš valjda cijeli dan spavati. Moramo se zabaviti. Svi misle da si jako nesretna, te da se nikada nećeš oporaviti. Da nemaš razloga za veselje. Moraš im dokazati suprotno. Zbog toga promijeni raspoloženje. 'Ajde sada. Idi.
- I jesam, tužna sam. Kako ne bih bila? Ok, evo me – rekla sam dižući se iz kreveta. – Sada izađi van da se presvučem.
- U redu – rekao je. – Idem. Ali budi gotova za par minuta. Svi se već ljute.
- U redu. Doći ću. Ne morate se baš tako brinuti za mene.
Michael je otišao, a ja sam se počela sređivati. Obukla sam kratku bijelu haljinu i cipele s visokom potpeticom. Otišla u kupaonu i našminkala se. Pred prijateljima sam morala biti ona stara Alice. Nisam mogla dopustiti da netko posumnja kako se ja čudno ponašam. Na gornjem katu nije bilo nikoga. Iskoristila sam tu priliku da otiđem u sobu od Christine i Joy. Zatvorila sam vrata i brzo počela tražiti dnevnik. Sve sam pretražila, no i dalje ga nisam uspjela naći.
-Čudno, jako čudno – pomislila sam. Zašto bi dnevnik samo tako nestao? Tko li ga je uzeo? I zašto? – bila su pitanja koja su me stalno mučila. Nisam se htjela zamarati takvim stvarima pa sam otišla u prizemlje. Svi su me čekali kao da mi je bio neki rođendan.
- Alice, dobro jutro – rekla je Vanessa koja je izgledala još bolje nego jučer. Nosila je kratku traper minicu i slatki top koji je prema mome mišljenju otkrivao malo previše. Našminkala se i zadovoljno smiješkala. Moram priznati, izgledala je savršeno. Mogla sam primijetiti da su ju dečki stalno gledali. James je gledao televiziju, dok su se Michael i Anthony stalno motali oko Vanesse. Ona se samo zavodnički smiješkala. Brooke je gledala tv s Jamesom, a Joy je dovršavala ručak.
- I što je za ručak? – pitala sam još sva pospana.
- Pizza – brzo je rekla Joy pazeći da sve bude savršeno u kuhinji. Opazila sam kako su svi zabavljeni svojim poslovima pa sam se pridružila Joy u kuhinji. - Joy, kako si mi ti? – probala sam biti što veselija. – Ima li išta novoga kod tebe?
- Ma ništa. I dalje me muči situacija s Christinom. Ne mogu vjerovati da je više nema. Bile smo tako dugo najbolje prijateljice. Nikada nije pričala da bi počinila samoubojstvo. Zato me to sve čudi. Mogla je razgovarati sa mnom o bilo čemu. Ne znam onda zašto mi nije govorila o tome. Ja sam osoba koja bi joj mogla pomoći. Nikada ne bi dopustila da joj se dogodi išta loše. Svakim danom mi je sve gore i gore. Moram se pomiriti s činjenicom da više nikada neću vidjeti Christinu – ozbiljno je govorila.
- To je sigurno grozno. Ja bih se isto tako osjećala da umrle Brooke. Bila bih izvan sebe. Ne znam kako bih se nosila s tim. Vjerojatno bih danima bila u šoku. - Molim te ne govori o tome. Ne želim uopće slušati o smrti. Sada samo moramo biti jaki i znati se snositi s tim. Tada će sve biti u redu – hrabro je rekla. Pomogla sam joj postaviti stol dok je ona zvala ostale da dođu jesti. Ručak je bio ukusan, ponajviše meni koja je preskočila doručak. Joy je odlično kuhala. Zato smo ju svi hvalili tijekom ručka.
- Joy, odlično kuhaš – rekla je Vanessa popravljajući svoju dugu, ravnu crnu kosu. - Mogla bi raditi u nekom restoranu – našalio se Michael, no nitko se nije smijao. - Da da Michael. Takav bi joj posao dao, ha?– rekao je James gledajući u Vanessu.Vanessa mu se smijala, a ja sam ju ljutito promatrala iznenađena što je tako dobre volje. Bilo mi je dosta njezinog udvaranja Jamesu. Znala je da sam ljuta kada mu se upucava, no i dalje je to radila. Ponekad sam zaista bila bijesna zbog toga, no sada mi nije bilo do svađe. Nisam željela raditi nikakve scene.
- Moramo pronaći pomoć – rekao je Anthony.
- Kako to misliš? – iznenađeno sam ga pitala. – Kakvu pomoć. Nemamo mobitele, a predaleko nam je da se vratimo. Pa valjda imamo telefon u kući – i dalje je bio uporan Anthony.
- U pravu si – rekla sam. – Mi imamo telefon, no on nije u boravku. U jednoj od sobi je. Nikada ga nismo koristili. Ponekad su ga moji roditelji isključivali jer su tu dolazili da se odmore.
Pa naći ćemo ga – rekla je Joy. – Ne može nestati. Usput, jer znaš broj Alice?
- Nemam pojma. Ne sjećam se. Ne znam ni gdje se nalazi telefon, a makar da znam broj. No i kako bi ga dobili kada nemamo mobitele – bila sam iznenađena.
- Moramo pronaći telefon. Tada ćemo nazvati roditelje ili policiju i javiti da je Christina mrtva. Oni će doći i sve će biti u redu. Samo moramo naći telefon. Onda ćemo reći policiji da je Christina mrtva i oni će istražiti slučaj – kaže Joy.
Primijetila sam da je Michael ustao sa stolice i krenuo prema katu.
- Opet bježi od ozbiljnih tema – pomislila sam. No zašto? Svi smo u ovome.
- Michaele, gdje ideš? – ljutito je upitao James. – Ne može uvijek bježati.
- Umoran sam. Stvarno mi je slabo. Prejeo sam se. Moram se naspavati.
- Michaele – počela sam. – Ti si me probudio. Bio si dobre volje. Nisi bio umoran. Svi znamo da bježiš od ozbiljnih tema. Ali zašto? Bojiš li se nečega? Zašto si uvijek takav? Moraš nam reći. Molim te Michael. Stvarno te molim. Moramo razgovarati o Christininoj smrti. Mi smo njezini prijatelji –ozbiljno sam govorila nadajući se da će mi odgovoriti.
- Ne želim razgovarati o tome! – vrisnuo je Michael. – Ne želim!
- Zašto, Michael? Zašto? – sumnjičavo ga je pitala Brooke.


Poglavlje 17:
- Kako to misliš zašto? – preplašeno ju je upitao.
- Mislim, zašto stalno izbjegavaš ozbiljne teme? – uplela sam se u razgovor između Michaela i Brooke.
- Ponekad izbjegavam, no to ništa ne treba značiti.
- Kako to misliš, ne treba značiti? A što bi to trebalo značiti? – bila sam zbunjena. - Zaboravi Alice. Zabunio sam se. Molim vas, oprostite mi što sam ponekad takav. Jednostavno mrzim takve teme.
- Ali zašto Michael? Imaš li ti nekakve veze s njima? - Što je vama?! – bio je ljut Michael. – Zašto bih ja imao ikakve veze s tim? Uvijek me za nešto sumnjičite! Dosta mi je već toga! Dosta! – bio je sve ljući i ljući.
- Michaele, nemoj se uzrujavat – pokušala ga je smiriti Vanessa. – Sve će biti u redu. Znam kako ti je.
Ne, neće. Ništa neće biti u redu dok me vi i dalje krivite i osuđujete zbog gluposti. To je moja tajna, odnosno stvar zašto sam takav. Uopće vas se ne tiče i zato se ne petljajte u moje osobne stvari. Nisam baš vam takav prijatelj da sve mogu odati. Michael je sav ljutit otišao na kat. Moglo se čuti kako je snažno zalupio vratima. Svi smo šutjeli. Nismo htjeli spominjati prijašnju situaciju. No ja sam i dalje razmišljala o Michaelovom ispadu. Zašto se toliko uzrujao? Nije li nam jednostavno mogao reći što ga muči i zašto uvijek izbjegava ozbiljnosti? To mi jednostavno nije izlazilo iz glave. Nikome od nas nije. Ipak, odlučila sam saznati zašto je tako čudan kada se nešto ozbiljno spomene. Razmišljala sam o svakoj rečenici koju nam je maloprije uputio. Rekao je: „Ništa neće biti u redu dok me krivite i osuđujete zbog gluposti. To je moja tajna, zapravo stvar“. Tako su zvučale njegove rečenice. Dobro sam razmislila o svakoj rečenici. Mislio je da ga mi osuđujemo. No zbog čega? Vjerojatno je mislio na njegov strah prema određenim temama. Ili ipak na nešto drugo? Tako je zvučio. Nisam se htjela previše opterećivati time. I također je spomenuo tajnu, odnosno stvar. Samo sam htjela znati dvije stvari: Zašto je Michael tako uznemiren i zbog čega je aposulutno uvijek ljut kada mu to spomenem? Odlučila sam sutradan razgovarati s Michaelom o tome i sve riješiti. Već mi je bilo dosta da sve ostane po starome. Sada bi bio preživćan za razgovor. Zbog toga sam sve odlučila organizirati sutra. Dan je prošao vrlo mirno te sam zaspala misleći o Michaelu i njegovoj ljutnji.
Nisam ni primijetila da sam se digla prva. Svi su spavali. U kući je bila duga tišina. - Lijepo – pomislila sam. Nakon jučerašnje večeri mi je trebalo malo mira. Primijetila sam da je sedam sati ujutro. Općenito se svi dižu oko osam ili devet. Upalila sam televizor i pogledala nekakvu seriju. Bila je zabavna, no raspoloženje mi je pokvario prizor u kojem sam shvatila da je djevojka mrtva. To me podsjetilo na Christinu. Sve manje sam mislila o njoj, a sve više sam bila zaokupljena vlastitim problemima. Christinu smo stavili blizu jezera. Nismo imali snage držati je u kući, gledati je onako jadnu i mrtvu. To je svih od nas jako boljelo. Zato smo Christinu ostavili onamo gdje smo ju našli. Nitko joj se nije htio približiti. Uvijek bi mi pokoja suza pala na oko kada bih pomislila na nju. Christina je zaista bila jedna posebna i draga osoba. Svi su ju voljeli. Svi. Ona to nije shvaćala. Mislila je da svi imaju sliku o njoj kao o nekoj jadnici kojoj život nije u najboljem redu. Svi mi smo ju pokušali uvjeriti da je u krivu. No očito je htjela ostati pri svome mišljenju. Situacija se znatno promijenila kada se počela baviti magijom. Naime, Viktorija je obožavala sve što je imalo veze s magijom. Vjerovala je u duhove i ostale gluposti. Nikome nije bilo jasno zašto ju to zanima. Mnogima je govorila da je slušala razne priče o tome koje joj je pričala baka. Zbog toga se počela baviti magijom. Nakon što je umrla Christina se zainteresirala za magiju. Htjela je nekako biti sličnija svojoj prijateljici. Nisam upoznala osobu koja je više voljela Viktoriju. Bila je to Christina. Joy je također bila najbolja s njima u isto vrijeme. Njih tri su se odlično slagale. Ponekad mi se činilo da su izostavljale Joy, no ona bi to uvijek poricala. Govorila je kako je to najljepše prijateljstvo koje čovjek može poželjeti. Joy je bila odlična u engleskom jeziku. Voljela je pisati, pogotovo pjesme. Nekada je započela pisati roman, no nikada ga nije uspjela dovršiti. Svi su joj se obratili kada bi trebali pomoć u književnosti. Iskorištavali su je u mnogim stvarima, no ona toga nije bila svijesna. Misli su mi se vraćale na Michaela i njegov jučerašnji ispad. On nikada nije bio onako uznemiren kao jučer. Bilo mi je također vrlo čudno što ga je Vanessa tako branila, no mislila sam da je sve to samo jer jedno drugog privlače. Iznenada me netko primio za rame. Okrenula sam se i ugledala pospanu Vanessu kako se slavodobitno smiješi.
- Uspjela sam – rekla je.
- U čemu si uspjela? – ljutito sam ju upitala i dalje se tresući od iznenadnog i snažnog dodira Vanesse.
- Pa, preplašiti te. Isto kao što te Brooke preplašila. Usput, zašto si tako rano budna? Mi smo mislili da si ti spavalica. Uvijek spavaš do dvanaest. Što je bilo danas? Jesi li opet ružno sanjala?
- Zašto se svi tako brinu za mene? – pitala sam Vanessu. – Sve je u redu sa mnom.
- Ne bih rekla. Ponašaš se stvarno čudno. Nekada uopće ne primijetimo da si s nama u prostoriji. Tako si tiha. Vjerojatno si tužna zbog Christine. Nema drugog razloga. Je li tako Alice?
- Tako je – ponovno sam slagala. Htjela sam joj priznati da me muči ovo s Michaelom, no znala sam da bi mu to rekla. Bili su u odličnim odnosima, a moglo bi se reći i nešto više od toga. Vanessa nije imala mnogo prijatelja. Dakako, mislim muških. Dečkima je bila samo cura za gledanje. To joj nije smetalo već joj je godilo. Ponekad bih i ja morala priznati da izgleda vulgarno. Nije mogla zamisliti da ima prijatelje. Čak je zavodila i tuđe dečke iako joj se nisu sviđali. Bilo kojeg dečka je mogla smotati. Smetalo mi je što je tako silno htjela zavesti Jamesa. Kada bih ju pitala je li to istina rekla je da sam u krivu. Svi su mogli potvrditi da sam u pravu. Uvijek bi koristila situaciju kako bi zavela Jamesa. On je stvarno bio poseban. Osim što je izgledao kao maneken, bio je dobar i pažljiv prema curama. Imao je mnogo prijateljica. Sjećam se jednog događaja prije godinu dana. Bio mi je rođendan. Obukla sam se izazovno, i samouvjereno prolazila školom. Dečki su stalno fućkali i govorili da sam vrlo zgodna i ostale uobičajne stvari. To sve je čuo James. Došao je do tih dečki i rekao da mi se ispričaju. Nisu htjeli, a on se potukao s njima. Poslije mi se satima ispričavao zbog toga. Mene je taj događaj zgrozio, ali i oduševio. Shvatila sam koliko značim Jamesu. Takvog bi dečka svaka cura mogla poželjeti. James je dosta naličio na Michaela. Oba dvoje su imali istu boju kose i bili su iste visine. Ponekad bih se zbunila. Bilo mi je teško uočiti razliku između njih dvoje. Zadubila sam se u misli ne shvativši da me Vanessa zove.
- Alice, što je bilo? Zašto mi ne odgovoriš na pitanje?
- Oprosti nisam čula. Hoćeš li ponoviti pitanje? Molim te.
- I sad mi ti kažeš da se ne ponašaš čudno. Ovo dokazuje da si cijelo vrijeme bila u krivom. Alice, o čemu si razmišljala? I zašto si tako zamišljena svaki put kada netko razgovara s tobom? – sumnjičavo me upitala.
- Stvarno oprosti. Mislila sam o Christini. Što si me htjela pitati?
- Ah, opet o njoj. Već ste dosadni – tiho i podrugljivo se nasmijala. Sada mi je već bilo dosta njezinog bezobrazluka.
- Što ti imaš protiv Christine?! Zašto si tako bahata Vanessa? Prestani s takvim ponašanjem. Jednostavno prestani!
- Što je tebi? Ne možeš se tako ponašati prema meni. Ti nisi osoba koja meni može zapovijedati. Meni nitko ne zapovijeda, a pogotovo ne ti!
- Sada si ti neka kraljica, ha? – bila sam ljutita. –Ponašaš se kao da se cijeli svijet vrti oko tebe!
- Pa… vrti se.
- Tako si umišljena. To je nešto strašno. Tako ti je lako prihvatiti Christininu smrt. Stvarno si odvratna. Ponašaš se tako… tako… odvratno. Ne mogu vjerovati da si mi ti prijateljica. Stvarno sam u tebi vidjela potpuno drugačiju osobu.
- E onda si gledala nekoga drugog. Ja sam potpuno drugačija nego što vi mislite. Potpuno drugačija! Potpuno Alice!
- Što ti misliš? Da si više vrijedna nego ostale djevojke? Da možeš imati svakog koga poželiš?! Uopće ne mariš za tuđe osjećaje. Samo ti je stalo da tebi bude najbolje! – ljutito sam vikala. - Ja sam drugačija. Ti ne shvaćaš na koji način. Drugačija sam od svih. Ne znaš ni kakva sam zato me ne ljuti. Odjednom mi je bilo dosta Vanesse i našeg razgovora. Nisam ju više mogla pogledati. Otrčala sam na kat i otišla u sobu gdje nitko od mojih prijatelja nije bio. Razmišljala sam o svemu. O Vanessi, Christini, njezinoj smrti, Viktoriji, Adriani… To je stvarno bilo previše za mene. Morala sam nešto saznati. Morala sam. Vanessa je bila tako bezobrazna. Nikada ne bih rekla da će biti toliko umišljena i reći da je drugačija od svih. Bilo je to stvarno umišljeno. Nisam se htjela suočiti s njom. Ovo je bila naša prva velika svađa. Nisam mogla ni pošteno razmisliti o svađi dok je netko pokucao na vrata.
-Tko je? – pitala sam.
Ništa nisam čula.
- Tko je? – ponovila sam pitanje.
Nitko se nije odazvao. Netko me vjerojatno zezao. No meni nije bilo do toga. Uputila sam se prema vratima i otvorila ih. Nikoga nije bilo u blizini. Pogledala sam prema hodniku, no i dalje je sve bilo tiho i pusto.
- Tko je tamo? Tko je to? - pitala sam i dalje ne dobivajući odgovor.
Odjednom sam opazila zgužvani papir kako leži na podu. Radoznalo sam ga pogledala, no onda sam ispustila tihi vrisak iznenadiviši se ...

Post je objavljen 27.01.2009. u 19:52 sati.