Jedna moja draga prijateljica sutra slavi trideseti rođendan pa sam ju danas nazvala da joj čestitam dan prije rođendana kao i uvijek. I onda sam se zamislila nad tim njezinim rođendanom. Već trideseti, naime ona i ja smo rođene iste godine što znači da ću i ja uskoro navršiti trideset. Ma nije mene strah godina i starenja i sve to, nego VEĆ.
Kada je prošlo dvadeset i devet godina? Ja se osjećam kao da ih je prošlo samo dvadesetak. Još su mi živo u sjećanju devetnaesti i dvadeseti kada sam na poklon dobila kazetu od Laufera i majicu iz Musatnga koja mi se jako svidjela od svoje najbolje prijateljice. A sada više nemam najbolju prijateljicu. Ona je mene izdala a ja nju napustila.
Sada imam odgovornosti, muža, račune za plaćanje... Sada mi na rođendanskim čestitkama ljudi žele prinovu, što nije loše, to si želim i ja ali iznenadio me taj moj trideseti rođendan. Kada sam postala ta osoba sa odgovornostima, ni sama nisam primjetila.
Smijem li ostaviti barem zrno naivnosti u sebi, pa vjerovati u ljude. Ili je to luksuz. Ma to mi jedan od rjetkih luksuza, neka...
Post je objavljen 23.01.2009. u 17:50 sati.