Poglavlje 10:
Stajala sam na mjestu ne pomaknuvši se. Bojala sam se
otvoriti pismo. James je primijetio moju reakciju pa me upitao:
- Alice, što ti je? Zašto si tako uzrujana? – zabrinuto me pitao pojurivši prema meni.
- Ovo... na stolu... – mucala sam – To je pismo od Christine.
- Zaista? – znatiželjno će James pružeći ruke prema pismu.
Pogledao je pismo i otvorio ga.
- To je stvarno pismo od Christine. Ne mogu vjerovati – kaže James.
Nisam ni primijetila da su se svi okupili oko nas. Vjerojatno ih je Brooke
pozvala – pomislila sam.
- Brooke nas je pozvala – kazala je ozbiljno Vanessa. – Što je bilo?
- Izgleda da smo našli nekakvo pismo od Christine – kazao je James.
- Kakvo pismo? O čemu ti govoriš? – odjednom upita Vanessa.
- Oproštajno pismo – nakon dugog vremena kaže zaprepašteni James nakon što je pročitao pismo.
- Ne mogu vjerovati da se Christina ubila – kaže.
- Što je tebi? Kako to misliš ubila? – upitam Jamesa.
- Slušajte svi. Ovo je Christina napisala prije nego što je učinila samoubojstvo.
Dragi prijatelji. Žao mi je što sam ovo morala napraviti, ali bilo je prebolno da bih izdržala. Sve je sa mnom bilo u redu. Tako se barem vama činilo. No previše sam u životu propatila. Nakon prekida s Tomom zbog Adriane izgubila sam vjeru u ljude, no pokušala sam se opet vratiti starima navikama. Smijala sam se, zabavljala i družila sa svima. No kada je
Viktorija umrla bila sam u šoku. Viktorija mi je bila najbolja prijateljica i njena smrt me duboko pogodila. Svi ste se ubrzo oporavili, no moje rane nikada nisu bile izliječene. Izgubila sam najbolju prijateljicu koju sam silno voljela. Svi ste mislili da je sa mnom sve u redu no griješili ste. Svakog dana bol je postajala sve veća i veća, Viktorija mi se stalno pojavljivala u snovima, svakog trenutka sam ju vidjela. Odjednom sam shvatila da više ne mogu živjeti bez nje. Zbog toga sam joj se odlučila pridružiti. Pridružiti zauvijek. Sada vjerojatno plačete i tugujete no morala sam to učiniti. Bol je bila previše velika da bih to izdražala.
Žao mi je.
Vaša Christina. -
O Bože – tiho promrmlja Vanessa. – Ona je učinila samoubojstvo.
Ovo je strašno.
Svi su dugo šutili i gledali u Christinino pismo. Nitko nije mogao podnijeti
smrt Christine. Svima je pokoja suza pala niz lice. Nakon nekoliko minuta, iako mi se činilo da je prošlo nekoliko sati.
Vanessa je rekla:
- Slušajte me. Christina je učinila samoubojstvo. Znam da vam je svima žao zbog nje. I meni je također žao, no ovo nam je zadnja godina druženja. Opet nam nešto kvari druženje. Ne želim da ovo bude kao i s Viktorijom. Pokušajmo sve to zaboraviti.
- Molim, što je tebi?! – viknula je uznemirena Joy. – Umrla mi je prijateljica, a ti želiš da sve to samo zaboravimo. Vanessa ti si luda. Što je tebi?
- U pravu je – tiho potvrdi Anthony. – Nismo znali da si i u takvim situacijama bezosjećajna. Moraš se pribrati. Christina je umrla. Ne tražimo zabavu, već pomoć.
- Je li netko od vas ponio mobitel? – pitao je James. – Moramo nazvati policiju da dođe po Christinu.
- Nisam – rekla je Joy.
- Niti ja – potvrdila sam. – Mobitel mi se pokvario, a nisam ga sada htjela
kupovati jer bi to bilo zaista glupo pogotovo jer je sada ljeto.
- Kvragu – kaže Vanessa. – Mislila sam da mi mobitel neće trebati. Nisam ga uzela.
- A Anthony ti? – pitala sam svog prijatelja koji je bio veoma zamišljen i
uznemiren.
- Što? Što si me pitala?
- Jesi li uzeo mobitel?
- Nisam, bio sam veoma povrijeđen nakon onog s majkom i nisam htio da me stalno netko zove. To bih mi bilo nepodnošljivo.
- Pa kako to? Valjda je netko trebao ponijesti prokleti mobitel – rekla je Joy u suzama.
- Ja sam mislila da nam neće trebati. Mislim, na ljetovanju smo. Moramo se odmoriti od mobitela – kaže Vanessa.
- Odjednom sam čula kako se odjednom nešto zastreslo. Trznula sam tijelom pa me James zagrlio.
- To je samo oluja, ne brini – rekao je. – Proći će to.
- Otkud sada oluja? Maloprije smo se kupali. Ovo je zaista grozno – rekla je Joy.
- Da, zaista je grozno. Tek smo došli na ljetovanje, a odmah se počinju događati loše stvari – rekla sam ispuštajući suzu. Nisam mogla prestati misliti na Christinu. Nisam mogla prestati misliti zašto se ubila? Zašto? Zato što se htjela pridružiti Viktoriji? No ovih je dana sve bilo u redu. Normalno se ponašala. Ili možda nije? Možda ju je nešto uznemiravalo, no nije nam to htjela povijeriti. Možda si je zbog toga oduzela život. Ili zbog Toma. Kada ju je prevario više ga nisam susrela. Tom je bio veoma zgodan dečko. Imao je savršenu crnu kosu i odlično mišićavo tijelo. Bio je visok i bavio se košarkom. Mnoge djevojke su se ozbiljno zanimale za njega, no on s nijednom nije htio ništa ozbiljno. Bio je poznat jer jer su sve djevojke htjele izaći s njim, ali njega to nije zanimalo... No kada je upoznao Christinu sve se promijenilo. Christina je mnogo vremena provodila s njime, a Tom se znatno promijenio. Više nije bio lomitelj ženskih
srca već je postao pristojan dečko. Kada se pojavila Adriana počeo je griješiti. Ona je svaki dan dolazila gledati njegov trening i zavodila ga. To je radila jer je mrzila Christinu. Uvijek kada bih susrela Adrianu pored Toma bila je sređena. Mnogi dečki su se zanimali za nju. Imala je dugu smeđu ravnu kosu, bila je vitka, visoka i bavila se manekenstvom. Tom više nije mogao odoljeti Adriani pa je prevario Christinu.
Možda se zbog toga Christina ubila. No nitko od nas neće nikada znati zašto je počinila samoubojstvo – shvatila sam.
- Alice, što ti je? – pitao me Anthony.
- Kako to misliš što mi je? Samo razmišljam.
- O čemu? – upitao me tajanstveno.
- O samoubojstvu Christine – rekla sam bez imalo straha što mu govorim o čemu razmišljam.
- Dobro. Mislim da će ovo ljeto biti „ludo“.
- Što je tebi? Zašto govoriš da će ljeto biti ludo. Ovo nema veze s ludosti.
Christina si je oduzela život. To nije nimalo ludo – rekla sam s ljutnjom u glasu.
Anthony se ponašao kao da se ništa nije dogodilo. Bio je ozbiljan i ljutit, u isto vrijeme što me uplašilo. Nikada ga nisam vidjela tako uplašenog. Vjerojatno je mislio na majku. Doživio je još jednu smrt. To je sigurno grozna stvar – pomislila sam. Christinina smrt za mene je bila previše. Ne bih mogla podnijeti još jednu smrt. Ne bih mogla. Razmišljajući o Christini također sam gledala ljude koji me okružuju. Vanessa je u kutu promatrala sve nas. Joy se smirila i čitala novine, no još sam vidjela suze koje kao da su se urezale u njeno lice. James i Brooke su razgovarali, no i ujedno gledali tv. Samo je Anthony gledao u pod i bio uznemiren. Odjednom sam primijetila čudnu stvar.
Shvatila sam da Michael nedostaje.
Poglavlje 11:
Poglavlje 11:
Gdje je Michael? – bila je moja prva misao. Gdje bi mogao biti?
Uostalom zašto on nije s nama? – bila su pitanja koja su me u tom trenutku neprestano mučila. Odjednom sam shvatila zašto Michael nedostaje. Zbog ozbiljnih tema. Mrzi takve stvari. Uvijek kada netko spomene nešto ozbiljno otiđe. Nitko ne zna zašto. Do trenutka kada netko ne spomene nekakvu ozbiljnu temu je sretan, no poslije svi pokušavamo shvatiti što se s njime dogodilo.
- Michael nedostaje! – odjednom sam povikala.
- Alice, što je tebi? Zašto si tako uzrujana? – rekla je Vanessa sva zabrinuta.
- Zašto sam uzrujana? Uvijek kada je nešto ozbiljno Michael nestane. Kako ne bih bila ozbiljna? Ponaša se kretenski.
- To je istina, no ne trebaš se zbog toga brinuti. Sve će biti u redu.
- Ne, neće! Christina je umrla, a vi mislite da će sve biti u redu! Stvarno ste poludjeli! – ljuto sam vikala plakajući.
- I mi se brinemo i tužni smo, no moramo to preboljeti – kaže ozbiljno Vanessa.
- Zašto ti uvijek moraš biti tako bezosjećajna?! Ne trebaš uvijek biti gospođica Savršena. Ponekad pokaži i svoju osjećajnu stranu – nadodala je Brooke.
- Što vi mislite o meni? Mislite da me ne boli što je Christina umrla? Pa vi ste ludi. Itekako me boli. No ja sam osoba koja to ne pokazujem – govorila je Vanessa.
Nakon kratke svađe je otišla na kat. Svi su šutili, a ja sam razmišljala o
Michaelu. Zašto uvijek mora nestajati kada se nešto ozbiljno događa?
Zašto? To su pitanja koja će me još dugo mučiti, a nikada neću naći odgovore na njih. Ponekad mi je išlo na živce Michaelovo veselje zato jer se nikada nije ponašao ozbiljno.
- Što vi kažete na to? – upitao nas je James. – Stvarno me uzrujava ova situacija. Prvo je Christina umrla, a onda se još svađate – rekao je James gledajući u mene.
- Oprostite – ispričala sam se svojoj okolini. – Žao mi je što smo se svađale u ovakvom nezgodnom trenutku, no stvarno me zabrinjava to s Michaelom.
- I mene. Ne mogu shvatiti da čovjek može biti tako neozbiljan – tiho kaže
Anthony gledajući u mene vrlo zabrinuto.
- Što je njemu? Uvijek me zanimalo zašto uvijek biježi od problema. Već je od početka srednje škole bježao od ozbiljnosti – rekla je Joy.
- Moramo razgovarati s njim o tome. Jednostavno se ne može tako ponašati – tiho reče Brooke.
- Pokušat ću razgovarati s njim. Moram riješiti taj problem – kazala sam.
Odjednom je netko otvorio vrata. Bio je to Michael. Sav uznemiren i preplašen je odjurio na kat ne pozdravivši nas.
- Stvarno je čudan – promrmlja Joy. – Stvarno čudan.
Nakon jednog sata Vanessa se spustila u prizemlje. Nije htjela razgovarat s nama. Činilo mi se da je bila previše ljuta. Sve optužbe koje su bile upućene na nju su je duboko povrijedile. Shvatih da sam učinila pogrešku. Nisam se trebala tako odnositi prema njoj. Vjerojatno neće htjeti progovoriti sa mnom ni riječi.
Kada bude prilike ispričat ću joj se – napokon odlučim.
Napravila sam večeru. Na stol sam servirala razne namaze, mliječne proizvode i cornflakes. Nije mi se dalo priređivati nekakvu raskošnu večeru. Jednostavno je bilo previše što je Christina umrla, no najgore je ipak bilo što nismo mogli naći pomoć. Nitko od nas nije imao mobitel, a vrijeme se pogoršalo pa nikako nismo mogli otići s jezero. To je bilo zaista grozno. Zašto se to baš nama događa?Baš u ovom trenutku. To se zove nesreća. Svatko od nas je gledao u ono što je jeo i šutio. To mi je prilično išlo na živce. Mislila sam da će ovo ljeto biti savršeno, no prevarila sam se. Jako sam se prevarila. Odlučila sam razbiti tu tišinu pa sam počela razgovor.
- Što ćemo sutra raditi? Vjerojatno bi trebali negdje staviti Christinu.
Nakon toga bi se mogli barem nekako oraspoložiti – tužno sam rekla.
- Mogli bi – prva se odazvala Vanessa. – Dosta mi je da se stalno dosađivamo. Ova smrt je grozna, no ne smijemo zbog toga pokvariti našu zadnju godinu – rekla je bezosjećajno Vanessa.
Vidjela reakciju Joy koja je bila ljutita zbog Vanessine izjave. Namignula sam Joy u namjeri da ju razveselim. Bilo mi je žao gledati Joy kako se boji
suprostaviti Vanessi. Mnoge su joj se djevojke bojale suprostaviti. Mi smo bili jedini ljudi koji su se odlično družili s Vanessom. Pred nama se mogla potpuno opustiti. To joj je mnogo pomoglo. Neke djevojke su joj se vrlo ulizivale samo da bi mogle dospjeti u njeno društvo, no to im nikada nije uspijevalo. Vanessa je znala dobro prepoznati tko joj je pravi prijatelj, a tko ne.Vanessa je vrlo pametna cura – pomislih. Nikada ne bi povjerovala lažima i ulizivanju drugih djevojaka.
- Moramo sve to preboljeti, no ovo će boliti još jako dugo. Isto se to dogodilo i s Viktorijom – rekao je James.
- Istina – tiho je prošaptao Anthony. No Viktoriju je netko vjerojatno ubio –
nadodao je Anthony.
- Moramo se normalno ponašati. Ne želim ovo ljeto provesti plačući. Boli me što je Christina umrla, no nećemo zbog toga upropastiti praznike. Ovo nam je zadnja godina druženja. Nakon nje se više nećemo vidjeti i zato moramo biti sretni i veseli – rekla je Vanessa sve u jednom dahu.
- Vanessa je u pravu. Moramo to preboljeti ili će nam zauvijek ostati taj događaj u sjećanju – počela sam ju branitu ni sama ne znajući zašto.
- Od sutra će sve biti po starome. Neće se događati nikakve čudne stvari kao ovih dana – rekla je Vanessa nasmješivši se.
Svi su se složili s njom pa smo u miru večerali. Michael se još nije pojavio. To nas je sve zbunjavalo, no nismo se previše brinuli. Primijetila sam da Joy ljutito gleda Vanessu. Njih dvoje se nikada nisu previše družile. Vanessu je živcirala Joyina povučenost, ali su se počele družiti prije nekoliko dana jer je Joy odlučila biti veselija. Joy je mrzila Vanessinu neozbiljnu i bezosjećajnu stranu. Nikada nije mogla shvatiti kako netko može biti takav.
- Gdje je Michael? – odjednom je upitao James. – Nema ga već sat vremena.
- Ne znam – prva sam odgovorila na njegovo pitanje. – Čudno da se ne
pojavljuje tako dugo.
- Da – rekao je Anthony.
Vanessa je dodala: - Pustite Michaela. Umoran je od svih događaja koji su se dogodili. Zašto ste tako zabrinuti za njega? Michael će biti u redu. Znam to.
- Kako ne bi bili zabrinuti? Stalno se ponaša kao da nas ne poznaje! – viknula je već pomalo ljutita Joy.
Svi smo šutili ne znajući što da kažemo. Michael je bio vrlo drag dečko, ali se ponaša onako kako ne bi trebao.
- Joy, prestani osuđivati Michaela. Ti ne znaš kakav je on. Ne budi dosadna - naposljetku kaže Vanessa.
Joy je tužno pogledala u pod shvativši da je pogriješila s vikom i da se ne treba prepirati s Vanessom. Svi smo odlučili otići spavati ne brinući se gdje je Michael. Brzo sam zaspala pokušavajući ne misliti o Christini, iako je to bilo nemoguće...
Ujutro smo se svi digli o doručkovali, no jedino se Michael nije pojavio.
Nismo pričali jer su i dalje ostali „ožiljci“ od jučer. Gledala sam u prijatelje koji su izgledali veoma zamišljeno i ozbiljno.
Napokon smo odlučili otići na kupanje. Vanessa je izgledala kao da se ništa nije dogodilo. Sredila se kao da ide snimati nekakvu modnu reklamu. To je zaista bilo previše – shvatila sam. Još se mora i sređivati. Michael se još nije pojavio. Malo sam se zabrinula jer sam se bojala da nije negdje nestao. Joy je ušla u vodu, no ubrzo je izišla. Brooke i Anthony su vrlo ozbiljno razgovarali, a dobro se vidjelo da su tužni. Primijetila sam su se James i Vanessa udaljili od nas. Otišli su u šetnju. Shvatila sam da sve počinje biti kao prije. Ušla sam i vodu i iznenadila se koliko je bila hladna, no to mi nije pokvarilo raspoloženje. Bila sam sretna jer su i drugi bili. Otplivala sam udaljivši se od ostalih. Trebala mi je samoća.
Dosta mi je svega ovoga – pomislih. Samo smo ovdje dva dana, a već počinju problemi. Mora sve biti kao prije. Ne želim da nam se ovo ljeto upropasti zbog svađa. Vratila sam se do svojih prijatelja i primijetila da se Michael još nije pojavio. Naposljetku sam ga odlučila potražiti. Popela sam se na kat i pretražila sve sobe, no nigdje ga nisam našla. Odlučila sam ući u Christininu sobu ni sama ne znajući zašto.
Odjednom mi je za oko zapeo njen dnevnik koji je bio na krevetu.
Odmah mi je palo na pamet da bih u njenom dnevniku mogla saznati malo više o njezinom samoubojstvu. To je bila idealna prilika za mene pa sam ga odlučila ga otvoriti. Listala sam dok nisam došla do jučerašnjeg datuma. U njenom dnevniku sam pročitala rečenice koje su me veoma, veoma zbunile.
Rečenice su glasile:
„Ne mogu vjerovati. Napokon znam tko je učinio takvu stravičnu stvar“!
Nadam se da ste uživali .... = )
Post je objavljen 11.01.2009. u 14:44 sati.