Znate onaj osjeaj samoe...e pa ja ga opet osjeam...
Kao da nema nikog oko mene samo...ja...
Kao da sve sama prolazim...sve faze ivota...
Znam da ima osoba oko mene ali jednostavno osjeam se prazno...
Nema osoba kojima neizmjerno vjerujem...
Jbg...moram to rei...ne vjerujem ljudima...opet...
Opet imam tajni koje nitko ne znam...ali ovaj put ja elim da nitko ne dozna tu tajnu...
Opet se zatvaram...stavljam masku...tako je bolje...lake je...
Fali mi netko...tj dvije osobe...njima sam vjerovala...a oni su me natjerali da biram...da napustim te dvije osobe...i to boli...
Boli kada ih sretnem...i njih boli kad mene sretnu...
Na Novu godinu smo se vidjeli...od onda ne...ejm on me...
Fali mi to..."ejm on ju"...i onda smijeh...
Ili bezrazlono smijanje...ono ludiranje...biti dijete...biti nezrela i naporna...
Niti sad se tako ne ponaam...zrelo i ozbiljno...ali ako ovako nastavi...postat u zrela i ozbiljna...ne elim to...
elim misliti da je svijet oko mene savren...smijati se bez veze...ludirati...biti dijete...
Ja sam veliko dijete...pubertetlija...mlada odrasla osoba...ali u dui dijete...
Post je objavljen 10.01.2009. u 13:42 sati.