
priali smo satima grlei zelene telefonske slualice
priali smo o oblacima otoku snijegu i glazbi
i tome kako voli zvuk violonela i mekano padanje
pahulja na tvoju bakrenu kosu
smijali smo se satima prepriavajui none more
nae utrobe leale su izokrenute kao mrtvi kitovi
priajui burtonovske prie zagrljeni ispijajui
roibos koji ti je poklonila baka
nismo vjerovali u mogunost ostvarenja nonih mora
u njima bili smo sami otrgnuti jedno od drugog
kao dvije polovice iste jabuke crvenei se od hladnoe
nismo vjerovali
tog dana stigla sam vlakom u tvoj grad ekao si me na
stanici a ja zaboravila sam na na sastanak
tog dana hodali smo ulicom breza i govorili rune rijei
tog dana si me napustio tog dana u snu
zato sada ne razlikujem snove od stvarnosti
a stvarnost od snova
sjedim na bijeloj prostirci od pamuka i bosiljka
i ekam ekam blagoslov vunastog oblaka
ne dogaa se nita
vrijeme prolazi kao gumeni trak
Post je objavljen 13.12.2008. u 17:44 sati.