..(ovo je tema moje zadaćnice..koja se meni baš ne sviđa..ali..ljubavne teme nie bilo.:((..hehe..)
..nevjerojatno je hrabar i glup svaki čovjekov pokušaj riskiranja,borbe za pravdom,ulijetanja u svakakve situacije koje mogu imati dva ishoda;onaj dobri i onaj loši. S jedne strane zadivljuje ta snaga volje iskazana na putu do ''vjetranjača'',a opet iz druge perspektive ispadnemo ludi i bezumni u možda iskrenim namjerama. Ja,osobno smatram kako je tu stvar srca i mozga.Samo treba znati uskladiti misli,osjećaje,želje i očekivanja.Navest ću banalan primjer iz mog života,ali vjerujem kako se on događao i drugim ljudima. Dakle,žarko želim nešto,ljudi mi govore kako to nije dobro,ali ja ne slušam,idem po svom. U većini slučajeva,vjetrenjače nakon nerazumnog postupka povrijede moje srce,izazivaju u meni meni mješavinu tuge i bjesa.
Tada se sjetim i Don Quijota.Tog,za mene,čovjeka velikog srca(ako zanemarim njegovu dozu ludosti) koji je u svom životu svojeglavo i hrabro jurišao u nebrojeno puno ludorija.Iz svake je izlazio ne samo duševno ranjen,nego i fizički. No,tu se može izvući pouka. Neki bi rekla ''Sapienti sat'',ali za mene je upornost veće blago. Upravo smionost je ta zapanjujuća osobnost koja bi trebala fascinirati i poticati mnoge nesmjele,povučene i bojažljive osobe da se ponekad i isplati jurišati na vjetrenjače kako bi se dokazao sebi i drugima,ali na kraju krajeva i ojačao....

Post je objavljen 05.12.2008. u 21:46 sati.