Marketing
Prisoner of life
"Welcome to my mind". To ipak ne bih preporuila nikome... I sama se jedva snalazim u toj ogromnoj koliini pitanja, zakljuaka i pretpostavki. A pretpostavka je majka zna se ega .....
I tako lutajui umom mojih arenih misli uvijek se nekako naem na putu onoj razornoj bujici koja me polako nosi u neki mrani kutak koji samo eka da me proguta. Na kraju najee progutam samu sebe poput samounitavajue crne rupe, rasteui se nestajem u prostoru da bih se u zakrivljenosti vremena vratila na poetak.
Rijetki su trenuci u mojem ivotu u kojima ne vlada vjeita zabrinutost. U kojima nije ve sve unaprijed osueno na propast i u kojima svaki dogaaj u mojoj glavi ima najgori mogui ishod. Brinuti se oko neega to se nije dogodilo, a vrlo je vjerojatno da niti nee, samo iz razloga to za mene to znai "biti spremna na sve", nije ba ugodan i pametan nain da se bude korak ispred vremena, dok sve ljepote ivljenja prolaze pored mene kao u magli.
Jer mojim mislima caruje strah. Najgori mogui neprijatelj svakog pokuaja iskoraka u nepoznato. Tlo pod mojim nogama tada se polako pretvara u pijesak da bi na kraju nestalo i ono posljednje zrnce na kojemu bih mogla nai oslonac. I kada se ispred mene ukae most kojim obino prelazim preko nastalih problema, uvijek postoji onaj ali... to ako... ?
Biti svjestan svojih strahova, a ne biti sposoban suoiti se s njima, ne biti u stanju nita nauiti iz toliko puta vienih obrazaca slijeda dogaaja, najtei je dio postojanja.
No mnoge sumnje i strahovi kriju se upravo u sjeanjima pospremljenim u ladicama najskrivenijeg i zabaenijeg dijela moje svijesti.
Moda pomalo (svjesno ili nesvjesno) odbijam priznati kako doputam silama prolosti da me odguraju u mrane hodnike budunosti, ne pruajui priliku svjetlu da dopre do mojih zjenica i izmiem se ruci sree iz straha od novog pada.
I am hunted by the future
Will the future be my past?
And when it seems that were in a dead end street
Theres no reason to cry
Cause we have a helping hand whos always aside
Post je objavljen 21.11.2008. u 23:04 sati.