Piše: Bojan Klima
Republikanska stranka prolazi kroz krizu identiteta. Kriza je posljedica uvjerljivog poraza na nedavnim nacionalnim izborima. Prije samo četiri godine, republikanci su, osim Bijele kuće, držali i Senat – u kojem su imali 55 od 100 mjesta. Danas u Senatu imaju tek 43 mjesta, a moglo bi se dogoditi da ih uskoro imaju i manje, jer se glasovi još uvijek broje u tri senatske utrke – u Minnesoti, u Georgiji i na Aljasci. U Zastupničkom domu Kongresa, republikanci su 2004. imali 29 mjesta više nego demokrati. Danas ih imaju 30 manje.
Više je razloga za neuspjeh Republikanske stranke. Najočitiji je već prije gotovo godinu dana spomenula Karlyn Bowman, iz Instituta American Enterprise, ovdje u Washingtonu: "Izgleda da je apetit za promjenama velik. Većina Amerikanaca smatra da predsjednik George Bush nije bio uspješan predsjednik. Prema tome, mislim da je većina glasača spremna za nešto drugačiju politiku." Iako neki smatraju da je Amerika još uvijek razmjerno konzervativna nacija, desno od centra, očito je da su glasači ove godine glasali za liberalniju odnosno – kako se danas češće kaže - progresivniju političku opciju.
Drugi razlog je demografska promjena u Sjedinjenim Državama. 1980. bijelci su činili 89 posto glasačkog tijela. Na upravo okončanim izborima, bijelci tradicionalna baza Republikanske stranke - su činili 74 posto glasačkog tijela. 43 posto ih je glasalo za Baracka Obamu.
Analitičari američke političke scene primjećuju da Republikanska stranka postupno postaje ‘regionalna stranka’ – s uporištem isključivo na jugu zemlje. Cijele regije poput recimo Nove Engleske ili Zapadne obale gotovo da su ‘ispražnjene’ od republikanaca. Postajemo stranka bijelačkih penzionera, upozorio je davno guverner Minnesote Tim Pawlenty, dodajući da se republikanci moraju više potruditi da privuku žene, glasače južno-američkog podrijetla, te pripadnike mlađe generacije općenito.
Obnova Republikanske stranke mogla bi početi na lokalnoj razini, u saveznim državama, gdje, u bliskom kontaktu s građanima, rade popularni guverneri, republikanci mlađe generacije – Tim Pawlenty, Sarah Palin ili Bobby Jindal. Možda se upravo u toj skupini krije neki ‘novi’ Ronald Reagan koji je 1977. postavio temelje ‘novoj Republikanskoj stranci’.
Tada već bivši guverner Californije ujedinio je u njoj dva do tada odvojena glasačka bloka: fiskalne konzervativce koji su inzistirali na ograničenoj ulozi države na javnoj, a pogotovo ekonomskoj sceni i konzervativne, pobožne glasače iz radničkih slojeva kojima se nije sviđalo ‘lijevo skretanje’ Demokratske stranke, za koju su do tada glasali.
Iako je republikancima u ovom trenutku teško nazrijeti svjetlo na kraju tunela, do sljedećih izbora za Kongres ostalo je dvije godine – u politici prilično dugo razdoblje u kojem se štošta može dogoditi.
Bez sumnje, ‘stara’ Republikanska stranka provest će sljedeće dvije godine u potrazi za ‘novim Reaganom’.
Post je objavljen 19.11.2008. u 04:30 sati.