sjea li se Roberte
tvoja nevina ruka na mom pregolom koljenu
moja ionako prekratka suknja
boje mraka
ljeto titra u zraku
a ti i ja eljni jedno drugog
kao pustinjak stranih oiju
sjea li se Roberte naeg trga
u onom meksikom gradu udnog imena
hranili smo ute make skitnice
pohanim lignjama na pariki
sjea li se Roberte
tvoje soba je tako mirna
a ulja tako mirisna
razmai ih slobodno irokim potezima
utrljaj ih dobro
znam to jo uvijek voli
nemoj biti njean
danas si ti gospodar a ja tvoja robinja
neka mirisni ogrta prospe medovinu
aromatine trave i ulja koja miriu na jasmin
mauhice i zelena trava
sve za tebe Roberte cvjeta danas
vrijeme prolazi i nieg vie nema mili Roberte
vrijeme tako neumoljivo prolazi
nita vie ne postoji dragi nita od pijeska stvoreno
tvoj pas luta smaragdnim poljima i rubinskim umama
kao i prije
tvoj pas luta nebom
praznina nas obavija poput najzagonetnije pauine
a pogledi nam mrtvi poput najmrtvijeg djeteta
(moja prijateljica eka nove oi)
tanatos uvijek pobjeuje
eros taj gubitnik eros
znali smo to dobro prije samog poetka
u okrutnom plesu ivota
ne pitajui nas za osobne elje
uivaj u smrti mili Roberte
poivaj mirno na odru neprospavanog dana
uskoro mili uskoro
pridruit u se
tvojim staklenim oima
Post je objavljen 08.11.2008. u 18:02 sati.