Katekizam katoličke Crkve, slijedeći povijesnu kršćansku teologiju još od vremena prvih kršćanskih otaca, objašnjava katoličku Crkvu kao "opći-univerzalni sakrament spasenja" (CCC 774-776). i tvrdi: "Crkva u ovom svijetu je sakrament spasenja, znak i instrument zajedništva Boga i ljudi" (CCC 780).
Mnogi ljudi ne razumiju narav ovog učenja.
Indiferentni, odlazeći u ekstrem, tvrde da nema razlike kojoj crkvi pripadate i spasenje možete dobiti putem bilo koje. Izvjesni tradicionalisti, odlazeći u ekstrem, tvrde da dok netko nije potpuni, kršteni član katoličke Crkve, taj će biti proklet.
Pravu priču dobit ćemo slijedeći navode crkvenih otaca. Oni pokazuju da je prva Crkva imala isti stav kao i suvremena Crkva - odnosno, dok je normativno nužno biti katolikom da bi se spasilo (vidi CCC 846; Vatikan II, Lumen Gentium 14), postoje izuzeci, i moguće je u nekim okolnostima da ljudi budu spašeni koji nisu bili u potpunosti inicirani u katoličkoj Crkvi (CCC 847).
Primijetite da isti oci koji izjavljuju nužnost normativnu biti katolikom, isto izjavljuju mogućnost spasenja za neke koji nisu katolici.
Oni mogu biti spašeni sa onim, što će poslije biti poznato kao "krštenjem krvlju" ili "krštenjem željom" (za više detalja pogledajte podtemu Nužnost krštenja
Isto tako, oci su potvrdili mogućnost spasenja za one koji su živjeli prije Krista i koji nisu bili židovi, Crkvu Starog Zavjeta.
Međutim, za one koji znajući i promišljajući (odnosno, ne u nevinom neznanju) počine grijeh hereze (odbijajući Božju objavu) ili šizme (odvajanjem od katoličke Crkve i/ili priključivanjem šizmatičnoj crkvi), neće biti moguće spasenje dok se ne pokaju i ne vrate u zajedništvo s Crkvom.
Ignacije Antiohijski
"Ne budite prevareni, moja braćo: ako tko slijedi šizmatika [tj. postane i sam šizmatik], on neće naslijediti kraljevstvo Božje; ako tko ode u drugu nauku [tj. postane heretik], on nema udjela u muci [Kristovoj]. Budite zbog toga na oprezu, uzimajte Euharistiju, tako da štogod učinite, učinite prema Bogu: Zato što je jedno tijelo našeg Gospodina Isusa Krista, i jedan kalež zajednice njegove krvi; jedan oltar, kao i jedan biskup, sa prezbiterima i mojim bližnjim slugama, đakonima" (Pismo Filipljanima 3.3-4:1 [A.D. 110]).
Justin Mučenik
"Poučeni smo da je Krist prvorođenac Božji, i mi ga priznajemo da je Logos koje pripada cijelom čovječanstvu [Iv 1:9]. Zato, oni koji žive u skladu s tim razumom [grčki logos] su ustvari kršćani, čak iako se o njima mislilo da su ateisti, kao među Grcima, Sokratm Heraklit i drugi ... Oni koji su živjeli prije Krista ali nisu živjeli prema tom razumu bili su pokvareni ljudi, neprijatelji Kristovi, i ubojice onih koji su živjeli u skladu s razumom [logos], dok oni koji su živjeli i koji žive u skladu s razumom [logos] su kršćani. Takvi mogu biti sigurni i bez straha" (Prva apologija 46 [A.D. 151]).
Irenej
"Bog je postavio u Crkvi apostole, proroke, učitelje. i sve druge koji rade u Duhu, i nitko od njih nije od onih koji nisu sukladni učenju Crkve i koji varaju sebe u životu zlim mislima i još gorim djelima. Gdje je Crkva, tu je Božji Duh; gdje je Duh Božji, tu je Crkva i sva milost" (protiv hereza 3:24:1 [A.D. 189]).
"[Duhovni čovjek] također će sudite one koji ustaju u šizme, koji oskudijevaju u ljubavi prema Bogu, i koji gledaju u svoju korist prije nego u jedinstvo Crkve; i koji zbog sitničavih razloga, ili bilo kojeg razloga koji im se pričini, dijele veliko i slavno tijelo Kristovo, i dok u njima leži, čovjek-uništavač koji brblja o miru a ustaje u rat, i nateže istinu u sitnice. Zato što ne mogu donijeti "reformu" takvog značaja da nadoknade zlo koje dolazi iz njihove šizme ... Pravo znanje sastoji se od učenja apostola i stare konstitucije u svijetu, i vidljive manifestacije tijela Kristovog prema biskupskoj predaji, po kojoj su baštinili Crkvu koja svugdje postoji [tj. katolička Crkva]" (ibid., 4:33:7-8).
Klement Aleksandrijski
"Prije Gospodinovog dolaska, filozofija je bila nužna za opravdanje Grcima; sad je vrijedna poštovanja ... jer je Grke donijela do Boga kao što je to učinio Zakon za Židove" (Razno 1:5 [A.D. 208]).
Origen
"Nikad nije bilo da Bog nije htio da ljudi budu pravedni; On je o tome uvijek brinuo. Zaista, On je uvijek davao bićima razum s prigodama za prakticiranje vrlina i činjenjem onog što je pravo. U svakom naraštaju Bog spušta mudrost u duše koje su svete i čini ih prorocima i svojim prijateljima" (Protiv Celsus 4:7 [A.D. 248]).
"Ako netko od ovih ljudi želi biti spašen, dajte da dođe u ovu kuću kako bi mogao dobiti spasenje ... Neka nitko, ne budu nagovoren drugačije, niti neka se ne zavarava: Izvan ove kuće, odnosno, izvan Crkve, nitko nije spašen; jer, ako tko ode, sam je kriv za svoju smrt" (Propovijedi o Jošui 3:5 [A.D. 250]).
Ciprijan Kartaški
"Tkogod je odvojen od Crkve i tko se je priključio preljubnicima [šizmatičkoj crkvi] odvojen je od obećanja Crkve, niti neće taj koji je napustio Kristovu Crkvu dobiti Kristovu nagradu. On je nepozvani, čovjek od ovoga svijeta, neprijatelj. On ne može imati Boga za svog Oca ako nema Crkvu za svoju majku" (Jedinstvo katoličke Crkve 6 [A.D. 251]).
"Neka ne misle da put i život ili spasenje postoji za njih, ako su odbili poslušati biskupe i svećenike, jer je Gospodin rekao u knjizi Ponovljenog zakona "12Ako bi se tko drsko odupro i ne bi poslušao ni svećenika koji ondje stoji da služi Jahvi, Bogu tvome, ni suca, neka se taj čovjek pogubi." [Pnz 17:12]. I zaista bili su pogubljeni mačem ... ali sada oholi i drznici su ubijeni mačem Duha, kad se izbace iz Crkve. Jer ne mogu živjeti izvan, jer je samo jedna kuća Božja, i ne može biti spasenja za nikog osim u Crkvi" (Pisma 61[4]:[A.D.253]).
"Kad kažemo, "Vjeruješ li u vječni život i otpuštenje grijeha preko svete Crkve?" mislimo da otpuštenje grijeha nije nikom dano osim Crkvi" (ibid., 69[70]:2 [A.D. 253]).
"Krštenje javnog svjedočenja [željom] i krvlju ne može koristiti heretiku za spasenje, zato što nema spasenja izvan Crkve." (ibid., 72[73]:21).
"Sam Petar, pokazujući i braneći jedinstvo, zapovijedio nam je i upozorio nas da ne možemo biti spašeni osim jednog krštenja jedne Crkve. On kaže, "u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bi spašena vodom. " [1 Petar 3:20-21]. U tako kratkom i duhovnom sažetku on je postavio sakrament jedinstva! U tom krštenju svijeta u kojem su oprane prastare slabosti, onaj koji nije bio u Noinoj arki nije mogao biti spašen vodom. Slično, niti tko može biti krštenjem spašen tko nije kršten u Crkvi koja je ustanovljena u jedistvu s Bogom prema sakramentu jedinstvene arke" (ibid., 73[71]:11).
"Izvan Crkve nema Duha Svetoga, zdrave vjere više od ove ne postoji, niti među hereticima, ali niti među onima koji su osnovali šizmu" (Rasprava o ponovnom krštenju 10 [A.D. 256]).
Laktancije
"Zbog toga, samo katolička Crkva ima istinsku pobožnost. Tu je izvor vjere; prebivalište vjere; hram Božji. Tkogod ne uđe u Crkvu, ili tkogod izađe od nje, taj je stranac nadi života i spasenju .... Zato što su, različite grupe heretika sigurne da su oni kršćani i što misle da je njihova crkva katolička, neka se zna da je ova crkva istinska Crkva, u kojoj je ispovijedanje i pokajanje i koja se brine o ozdravljenju od grijeha i rana kojima je podložno slabo tijelo" (Izvod iz Božjih zakona 73 [A.D. 317]).
Jeronim
"Heretici, budući da se vlastitom voljom povlače iz Crkve, i da su toga svjesni, sami sebe dovode do osude prokletstva. Između hereze i šizme ova je razlika: hereza uključuje perverznu nauku, dok šizma odvaja nekog od Crkve zbog neslaganja sa biskupom. Iako, ne postoji šizma koja neće izmisliti herezu da opravda svoj odlazak iz Crkve" (Komentari o Titu 3.10-11 [A.D. 386]).
Augustin
"Vjerujemo također u svetu Crkvu, odnosno, katoličku Crkvu. Jer heretici sami krše vjeru sa krivim mišljenjem o Bogu; šizmatici pak povlačenjem od bratske ljubavi neprijateljskim odvajanjem, iako vjeruju u isto kao i mi. Konzekventno, niti heretici niti šizmatici ne pripadaju katoličkoj Crkvi; heretici ne zbog toga što Crkva voli Boga; šizmatici ne, jer Crkva voli susjeda (misli se da katolik se ne smije odvajati od braće - op.prev.)" (Vjera i vjerovanje 10:21 [A.D. 393]).
"Kao što krštanje nije na korist čovjeku koji se odreče svijeta riječima, ali ne u djelima, tako nije na korist onome koji se krsti u herezi ili šizmi; ali svatko od njih, kad se ispravi, započinje primati korist koje prije nije imao, ali je ipak bila u njemu" (O krštenju, protiv donatista 4:4[6] [A.D. 400]).
"Ne oklijevam staviti katoličkog katekumena, koji izgara božanskom ljubavlju, ispred krštenog heretika. Čak unutar katoličke Crkve stavljamo dobrog katekumena ispred slabe krštene osobe ... Jer je Kornelius, čak prije krštenja, bio ispunjen Duhom Svetim, dok je Simon [Mag], čak nakon krštenja, bio nadut nečistim duhom [Djela 8:13-19]" (O krštenju, protiv donatista 4.21:28 [A.D. 400]).
"Apostol Pavao je rekao, "S krivovjercem nakon prvoga i drugog upozorenja prekini" [Titu 3:10]. Ali oni koji zadrže svoje mišljenje, kolikogod krivo i izopačeno, bez tvrdoglave bolesne volje, posebno oni koji nisu započeli grešku jasne uobraženosti, već su je primili od svojih roditelja koji su bili odvedeni s pravog puta i koji su se odmetnuli .... oni koji marljivo traže istinu i koji su spremni promijeniti se kad je nađu, neće biti smješteni među heretike" (Pisma 43:1 [A.D. 412]).
"Tkogod se odvoji od katoličke Crkve, samo sa ovim grijehom odvajanja od jedinstva s Kristom, bez obzira kako umišljao da ima život vrijedan poštovanja, neće ga imati, već srdžba Božja ostaje nad njim" (ibid., 141:5).
Fulgencije Ruspijski
"Tkogod primi sakrament krštenja, bilo u katoličkoj Crkvi ili u heretičkoj ili šizmatičkoj, prima cijeli sakrament, ali spasenje, koje je snaga sakramenta, neće imati, ako ima sakrament izvan Crkve. Zbog toga se mora vratiti Crkvi, ne tako da bi ponovno primio sakrament krštenja, kojeg se nitko ne usuđuje dati krštenoj osobi, već da bi primio vječni život u katoličkom društvu, za koji nitko nije prikladan koji, čak sa sakramentom krštenja, ostaje odjeljen od katoličke Crkve" (Pravila vjere 43 [A.D. 524]).
Post je objavljen 05.11.2008. u 18:34 sati.