Zatvaranje vrata? Vjerovatno ete se zapitati kakva sad vrata i kakvo zatvaranje. Danas me jedna od najvanijih osoba u mome ivotu potaknula na razmiljanje o svemu to sam radila i bila. I to je zvualo zaista runo. Pogodilo me je iako ni sama sebi ne znam objasniti sve stvari koje sam u ivotu napravila. Zato sam odluila sebi pokuati objasniti, a tada u moda lake sebi i oprostiti i ta e mi osoba, jedna od najvanijih u mome ivotu valjda moi oprostiti i zaboraviti. Zatvoriti ta vrata. Jesam li nekada bila loa osoba? Vjerovatno nisam, bila sam ovo to jesam, ali pod nekim drugim okolnostima, okruena nekim drugim ljudima koji me nisu imali volju ni elju upoznati onakvu kakva jesam. Nisam zapravo ni ja njih. Nedostajalo je ono to sam se usudila pustiti iz sebe tek mnogo kasnije. Trenutak kada sam otvorila svoje srce spremna voljeti nekoga koga nisam rodila. Taj trenutak je za mene bio i predivan i zastrauju istovremeno jer sam se neprestano bojala boli i kraja svega, uvjerena da se meni ne moe dogoditi nita dobro, nita zbog ega mogu biti sretna, a da nije vezano uz moje Princeze. Moda sam zbog toga radila sve ono to jesam, da se sauvam od te boli i te patnje. Ali, kako u svemu postoji neka kozmika pravda, mene su i bol i patnja sustigle i pregazile na nain za koji sam mislila da ak ni ja ne zasluujem. I kada se to dogodilo pomislila sam da moda ipak nema smisla. Mogla sam opet postati onako nekakva, onakva kakva nisam voljela biti, onakva kakva zapravo i nisam bila. Bio bi to onaj laki put. Moda? Ali nisam. Odluila sam ipak izabrati onaj tei put. Onaj put u kojem se voli, iskreno i beskrajno. Put u kojem se bojite vie za ivot osobe koju volite nego svoj vlastiti. Put u kojem se bojite da ete se jednog jutra probuditi i da vie neete imati ljubav za koju ste bili spremni sve uiniti. Ali ete na tom putu nasloniti glavu na rame te osobe i pomisliti da je to jedino mjesto na svijetu kojem pripadate. Da su ti poljupci jedini koje u ivotu trebate. Da je taj zagrljaj jedini koji vam vraa mir kada vam se ini da je sve oko vas krenulo pogreno. Izabrala sam taj put u kojem u i voljeti i na kojem u se bojati da ne izgubim tu ljubav za koju sa spremna uiniti sve. Jedna od stvari koje na tom putu morate, ako se za njega ipak odluite, je i ta da zatvorite sva vrata koja su iza vas ostala otvorena. I da se ne okrenete i ne virkate kroz njih. A ja u, ako je potrebno, zamoliti osobu koju volim da mi bude podrka u trenutku kada ih budem zatvarala i da mi oprosti sve to je iza njih ostalo, pa u i ja lake oprostiti sebi i moda se manje bojati puta koji sam izabrala. I da me ipak podsjeti kako je taj put ispravan i vrijedi svakog koraka koji emo zajedno njime proi. A ja u mu samo rei da ga volim i da se bojim i da je to sasvim normalna reakcija:).
Lagana
Post je objavljen 18.10.2008. u 21:37 sati.