Marketing
..DJETINJSTVO JE ZLATNO DOBA KAO POTOK BISTRI..SVJEŽI..DJETINJSTVO JE DOBA SREĆE ALI SREĆA BJEŽI..BJEŽI..
..hm..neznam baš kako ovo započeti..imam nekakvu pretpostavku da to baš i neće biti tipičan post za mene..
..toliko stvari mi se dogodilo..i toliko misli mi je prošlo kroz glavu,a nemam nikakvu viziju kako ih poredati u neki smislen i lijep tekst..
.ali..eto..odlučih krenuti od današnjeg dana..
..odlučih krenuti od same činjenice da imam 16 godina..da odrastam..
..i ne..nie mi to samo tako došlo da napišem..mnoge stvari,događaji i misli to su potakle..
..Jutros..oko pola devet..još sam spavala..ali čula sam kad je jedan čovjek došao obavjestiti moje roditelje da je umro naš susjed..taj čovjek bio je njegov sin..jasno sam mogla čuti kako plače..!! Istina..to je bio star djedica..ali tako mlad u duši..tako poletan i pun života.. Potresla me ta vijest.. Jer on..ne ..nie on mrtav..ja još u to ne vjerujem.. Toliko krasnih uspomena veže me za njega..sve te igre..riječi..zezancije..moje djetinjstvo..sve to ne bi bilo isto bez njega.. Zvao me svojom Miricom.. smješno.. mrzila sam to.. ali sada bih tako željela da me samo još jednom..SAMO JOŠ JEDNOM..tako zazove..:(((((.....
Usporedo s tim..počele su navirati misli o svem što je nekad bilo..o onim bezbrižnim i sladunjavim igrama..s đurom..marijom..sarom..sandrom..darkom.. Po snijegu..kako smo se samo znali smrznuti..ali voljeli smo to.. a onda..nakon zime..jedva bismo dočekali da sazrije neki plod..kako bismo mogli u krađu.. đuro nas je uvijek predvodio..naoružan hrabrošću i svojim malim nožićem govorio nam je da se ničeg ne bojimo..a mi smo mu vjerovali.. J..
..jooj..gdje su sve one igre..gdje su oni dani kad nam je najveći problem bio gdje se sakriti dok igraš planova??!!...Jbg..Prošlo je..
..Gledam nas danas..Svatko je na svojoj strani..zaokupljen svojim problemima i mislima..Rijetki su..doista rijetki trenuci kad se opet svi okupimo i sjednemo kao nekad kraj vatre..pričamo o tim sretnim danima.. Tužno..
..Opet..s druge strane..dogodilo se još nešto ..s mojim drugim ''prijateljicama''..Ne znam šta bih o tome doista rekla..ne prođe jedan jedini dan a da ne promislim o tome.. Očito je da više vjeruju nekome koga znaju godinu dana..i za koga smo zaključile da nije dobra osoba.. možda zato što je ''popularan?????''... Najviše od svega..još i sad me boli činjenica kako me nijednom nisu zaustavile i pitale:''Mirjana,jel to istina??''.. u vas..Ana..i Martina sam se najviše razočarala.. za ostale mi je sve bilo jasno i prije.. S vama sam bila tako povezana..znale smo satima pričati..zezati se..kavenisati..provoditi prelijepe trenutke..tješiti se kad nam je bilo potrebno..snažiti jednu drugu....
I uvijek mi je na pameti Nova Godina..Koliko nam je bilo lijepo skupa.. A sada..sve je to uništeno..ostale su samo uspomene..i spušten pogled u prolazu.. Vas to ne boli?????
..mene da..osobito prvih para dana...ili petkom na frami kad se svi uhvatimo za ruke i molimo Oče naš s ciljem da svi postanemo jedno..da budemo dobre..plemenite..poštene..Ili kad martina zasviru ''hoću li moći izdržati kad se budemo gledali oči u oči ja i ti..hoću li moći izdržati..??'' sad sam se možda i naviknula.. Želim prihvatiti to da vi niste više one s kojima sam izlazila..s kojima sam pravila gluposti..smijala se do besvijesti.. Ali ne mogu...
..mogu zahvaliti MOJOJ MAJI,MARIJI,KIKICI I SANDRI:))..najviše njima..koje su unatoč svemu ostale uz mene..i koje su mi prave prijateljice i koje volim.. Naravno i svim ostalima koji su mi pomogli..:)))
..a sad..šećer na kraju..ili kako mato kaže:''šlag na kraju''..
..hm..opet ništa lijepo.. On je otišao.. Na rastanku sam plakala pred njim..gotovo je..teško nam je..ali moramo...:(..
..i na kraju..ona utješna rečenica..koju uvijek govorim njemu i sebi..TAKO JE BOLJE..!!!!:(((((...(i teže)-.....pusa..
POČNE ŽIVOT TVRD I OPOR..KAO PTICE DANI LETE..BIVŠA DJECA VEĆ SU LJUDI..SVI BI HTJELI BITI DIJETE..
Post je objavljen 18.10.2008. u 16:11 sati.