Pregled posta

'Ljubav odjednom' ljubavna je priča, neprimjetno istkana stranicu po stranicu, između Ernesta, sedamdesetogodišnjeg pisca i njegove domaćice Irene, jednostavne mlade žene, vjernice, posvećene sjećanju na preminule roditelje. U toj istinskoj ljubavi koja bez dramatičnih strasti teče između dva bića svatko poštuje osobnost Drugoga i potiče u njemu ono najbolje (“Sve postoji zahvaljujući tebi”).
Samozatajna Irena u druženju s Ernestom polako izlazi iz svoje sudbinske samoće i vezanosti za pokojne roditelje, vezuje se za Ernesta čija je melankonija, a poslije i bolest, navodi na razbijanje vlastite pasivnosti spram života.
Ernestu je pak pisanje smisao života, nužna ali i bolna svakodnevna bitka, samački čin iz kojeg je Irena potpuno isključena, ali njezina prisutnost i ljubav pomoći će mu da prihvati svoju prošlost i pisanje kao pozitivan, stvaralački čin. Osjeća da njegovo pisanje mora postati jednostavno poput Irene, treba ga rasteretiti ukrasa da bi dosegnuo istinu.

Preko Irene navire prošlost i pretače se u književno djelo.

'Ljubav odjednom' istovremeno je i meditacija o povijesti, o komunizmu u Izraelu, II. svjetskom ratu, holokaustu ispripovijedana bez predbacivanja i patetike. Prisutnošću Drugoga (Irene) proživljavamo i prihvaćamo sjećanje za koje smo vjerovali da je nestalo i koje je previše bolno da bismo ga evocirali.

“Nemam dojam da pišem o prošlosti. Prošlost je sama po sebi loša građa za književnost. Književnost je sadašnjost, ne u novinarskom smislu, nego kao težnja da trenscendirate vrijeme u vječnu sadašnjost.”

“Među nama piscima “koji smo preživjeli” Appelfeldov glas ima jedinstven, nepogrešiv ton... Pogođen sam strahopoštovanjem i divljenjem.”
Primo Levi

“Mnogo je teških tema evocirano u ovoj knjizi, koja je ujedno i lekcija iz mudrosti i lekcija iz književnosti.”
L`Express

“Jedinstvena ljubavna priča o sjedinjavanju dvaju bića koja postaju jedno dok ih sve živo razdvaja.”
Lire


*******

Aharon Appelfeld rodio se 1932. u Černovcima (Bukovina), u Rumunjskoj, kao sin jedinac u dobrostojećoj židovskoj obitelji.
Nakon dolaska njemačkih trupa u Bukovinu, kad je Appelfeld imao osam godina, započinje progon židovskog stanovništva. Majka mu je ubijena, a on je zajedno s ocem deportiran u koncentracijski logor. U postojećem kaosu uspijeva pobjeći i tri godine skriva se po ukrajinskim šumama. Po dolasku Crvene armije na to područje priključuje se njezinim redovima kao pomoćnik u kuhinji gdje je dočekao i kraj rata.

Godine 1946. preko talijanskog tranzitnog logora emigrira u Izrael gdje i danas živi. Predaje hebrejsku književnost na Sveučilištu Ben Gurion u Negevu. Bio je gostujući profesor na Sveučilištima Boston i Yale i stipendist Sveučilišta Havard i Oxford. Za svoj književni rad dobio je brojne ugledne nagrade: Nagradu Brenner, Nagradu Bialik, Nagradu države Izrael (1983.), francusku Nagradu Medicis za najbolji strani roman 2004. (za naslov Životna priča, OceanMore, 2007.) i Nagradu Nelly Sachs.

Njegov književni opus do danas sastoji se od šest zbirki priča, nekoliko novela i eseja te impresivnih devetnaest romana. Djela su mu prevedena na dvadeset i sedam jezika i objavljena u više od trideset zemalja.