Marketing
bloodmoon rising
U sobi je tiho i prohladno. Vrata su zatvorena
i dimni oblak se iri poput jesenske magle.
Jo jedna hladna septembarska no prolazi dok
digitalni sat otkucava tiho, neujno.
Mnoge noi sam provodio sam u ovoj sobi, dok
su oko mene prolazili sati i dogaaji.
Neki veliki i neki mali, ali svaki u glavi
rastavljeni i proueni do zadnjeg detalja.
Iz svakog neto naueno, spremljeno u jednu
od brojnih soba sjeanja, ali brzo zaboravljeno.
Od ljudi nekad znanih i voljenih, samo sjene ostaju.
Zaborav je udna stvar. Tako neizbjena,
ponekad potrebna, ali veinom tuna. Na televizoru
prolaze nevane serije, nebitni filmovi i tek pokoja
zanimljiva misao. Ideje se raaju poput velianstvenog
feniksa, i isto tako i umiru,u plamenom vrisku koji
prebrzo dolazi. I oduvijek je tako, otkako se sjeam,
sve je prebrzo zavravalo... pogotovo dobre tvari.
Vani, negdje daleko, svijet je tekao svojim sporim
i traginim korakom,kao i uvijek, prema hladnom i
mranom obzoru.
Post je objavljen 19.09.2008. u 03:57 sati.